Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici danas obilježavaju dan Svetog mučenika Nikifora. Ovaj praznik u narodu nosi naziv Bijele poklade i označava posljednji dan pred početak Velikog posta.
Bele poklade su važne baš zato što su uvod u Veliki post i posljednji dan kada se jede mrsna hrana. U narodu postoji vjerovanje da se na ovaj dan ljudi mire, da se pozivaju oni sa kojima smo u svađi i da se izgovara oproštaj. U pitanju nije samo formalnost već namjera da se u Veliki post uđe u miru, bez tereta.
U mnogim porodicama i danas se čuva običaj da mlađi traže oproštaj od starijih, ali i da se svi međusobno mire riječima:
„Oprosti ako sam zgriješio.“, „Bog ti oprostio, i ja ti opraštam.“
Nekada je ovaj čin imao gotovo obavezujući karakter. Posebno se vjerovalo da zet mora obići tastovu kuću, kumove i starije rođake i zatražiti oproštaj kako bi časno započeo post.
U mnogim krajevima postojao je običaj „praštanja u kući“. Porodica bi se uveče okupila za trpezom u mirnijoj atmosferi nego inače, a stariji su podsjećali mlađe da se pomire sa svima sa kojima su u svađi.
Vjerovalo se da ono što čovjek nosi u duši na početku posta ima poseban uticaj na njegov život, pa se smatralo lošim znakom započeti ga u ljutnji ili nerazumijevanju.
Vatre, maskirane povorke i tjeranje zime
Pored porodičnih običaja, Bele poklade su nekada bile i dan zajedničkog veselja. U mnogim selima palile su se velike pokladne vatre oko kojih su se okupljali mladi, pjevalo se i igralo, a ponegdje se plamen i preskakao – kao simbol zdravlja i snage u godini koja dolazi.
Postojale su i maskirane povorke. Mladi su se prerušavali u neobične ili šaljive likove i obilazili kuće, pjevajući i zadirkujući domaćine. Vjerovalo se da smijeh, buka i maska tjeraju zimu i sve zlo, dok su domaćini učesnike darivali jajima, sirom ili slatkišima, prenose Novosti.
U narodnom predanju Bele poklade su imale i zaštitnu dimenziju. Vjerovalo se da se te večeri okupljaju zle sile oko domaćinstva, pa su postojali posebni rituali zaštite.
U nekim krajevima: ljuske jaja su bacane u vatru, tabani su se trljali bijelim lukom, djeci su oblačene prevrnute pidžame.
Ovi postupci su simbolično štitili od uroka i „nečistih sila“, a vatra je imala značenje očišćenja pred post.
Suština Belih poklada
Iako su mnogi stari običaji danas rijetki ili se čuvaju samo kroz manifestacije i sjećanja, suština Belih poklada ostala je ista – radost, pomirenje i zajedništvo.
Poruka ovog dana je jednostavna, ali snažna: bez praštanja nema ni istinskog početka posta. Zato Bele poklade nisu samo tradicija, već podsjetnik koliko su mir u duši i dobri odnosi sa ljudima važni.
Sveti Nikifor
Sveti Nikifor Ispovednik bio je carigradski patrijarh i plemić. Njegov otac Teodor bio je visoki činovnik na carskom dvoru, i veoma bogat i blagočestiv čovjek. Nikifor je službovao nekoliko godina na dvoru u istom zvanju kao i njegov otac, ali mu je taj položaj omogućio da vidi svu sujetu svjetsku, te je odlučio da se udalji od obale Bosfora i tamo sagradi manastir.
Kada je umro patrijarh Tarasije, Nikifor je bio izabran za patrijarha nasuprot svojoj volji. Odmah po izboru primio je čin monaški i sve ostale činove redom, te 806. godine bi ustoličen u Svetoj Sofiji kao patrijarh.
