Zbog ljubavi prema sportu i energije koju je imao odmalena, Kristi je kao dijete često bio opisivan kao djevojčica „muškobanjastog duha“.
Majka ga je nagovarala da nosi ženstvenu odjeću, uvija kosu i uklopi se u očekivani obrazac ponašanja.
Kristi je to doživljavao kao uobičajeni sukob između roditelja i tinejdžera, nesvjestan da se iza svega krije mnogo dublja i bolnija istina.
Tek sa 19 godina saznao je da je njegova porodica godinama skrivala veliku tajnu – rođen je kao interseks osoba sa XY hromozomima, a kao beba je bio podvrgnut operaciji kako bi mu genitalije izgledale kao ženske.
Danas, sa 50 godina, živi pod imenom Džim (Jim) i o svom životnom putu govori u dokumentarcu koji prati njegovu dugogodišnju borbu za prihvatanje sopstvenog identiteta.
Šokantno otkriće tokom studija
Prisjećajući se trenutka kada je 1995. godine, tokom prve godine studija, saznao istinu, Džim kaže da je sve počelo na jednom času.
– Pohađao sam studije feminističke teorije. Profesorica je željela da sjedimo u krugu i gledamo jedni druge dok razgovaramo. Primijetio sam da ljudi odmahuju glavom u nevjerici ili gađenju i pomislio sam – ovo mora biti nešto ozbiljno – prisjeća se.
Kada je počeo da čita tekst koji su dobili za analizu, shvatio je da se govori o djeci rođenoj sa genitalijama koje ne odgovaraju društveno prihvaćenim normama.
– Čitao sam kako se neka djeca rađaju sa genitalijama koje ne spadaju u prihvaćene norme, pa im uklone falus i odgajaju ih kao djevojčice. U tom trenutku mi je sinulo – ovo govori o meni – rekao je.
„Zašto mi to nisu rekli?“
U šoku je odmah zatražio svoju medicinsku dokumentaciju.
Otvorio ju je u automobilu.
– Počeo sam da čitam i odmah na početku piše: ‘tip nosioca – XY’. Pomislio sam: čekaj, šta je ovo? Zašto mi to niko nikada nije rekao? Morao sam sam to da saznam, u autu, bez ikoga pored sebe – rekao je.
U dokumentarcu se pojavljuju i arhivski snimci njegovih roditelja, koji priznaju da su vjerovali da rade ono što je najbolje za svoje dijete.
Za Džima je to otkriće bilo razorno.
Godine ismijavanja, poređenja sa drugim djevojčicama i osjećaja da se ne uklapa konačno su dobile objašnjenje.
Medicinski stavovi tog vremena
U filmu govori i ljekar koji je izveo operaciju.
On objašnjava da su medicinski standardi sedamdesetih godina bili drugačiji.
– Tada se smatralo da ove pacijente treba hirurški oblikovati prema onome kako će najvjerovatnije izgledati. Bilo je lakše napraviti da genitalije izgledaju kao klitoris nego pokušavati da izgledaju kao penis – rekao je hirurg.
Odluka da preuzme kontrolu nad svojim tijelom
Tokom adolescencije osjećaj nelagode u sopstvenom tijelu postajao je sve jači.
Nakon terapije estrogenom, promjene koje su se dešavale nisu mu donosile osjećaj zadovoljstva.
Kada je sa 19 godina saznao istinu, prestao je da uzima hormone. Međutim, zbog problema sa gustinom kostiju ljekari su mu ponudili izbor – estrogen ili testosteron.
Odabrao je testosteron.
Vremenom je, kako kaže, prvi put počeo da se osjeća dobro u sopstvenom tijelu.
Kasnije je prošao dvostruku mastektomiju i uklonio posljedice ranijih operacija.
– Želio sam da vratim svoje tijelo koliko god je to moguće – rekao je.
Borba za prava interseks osoba
Nakon toga posvetio se borbi za prava interseks osoba.
Javno je kritikovao medicinske zahvate nad bebama koji se rade bez njihovog pristanka.
– Vjerujem da dječja tijela pripadaju njima samima. Ako dijete od 12 godina kaže ko je i kakvo tijelo želi, potrebno mu je razumijevanje, briga i neko ko će ga slušati – kaže on.
Ipak, naglašava da danas bolje razumije i roditelje koji su donosili takve odluke.
„Postoji duboko ukorijenjeno uvjerenje da genitalije moraju izgledati na određeni način. Promjena toga neće se dogoditi preko noći. To nije sprint, to je višegeneracijski maraton“.
Život poslije borbe
Džim se danas povukao iz aktivizma, iscrpljen dugogodišnjom borbom.
Kaže da mu je zajednica koju je pronašao – kao i partnerka Ivon – pomogla da pronađe mir i osjećaj pripadnosti.
– Pronašao sam zajednicu koja me spasila. Nemam očekivanje da bih danas bio živ – rekao je.
Njegova priča ostaje snažno svjedočanstvo o identitetu, pravu na sopstveno tijelo i cijeni dugogodišnje tišine – ali i o snazi istine, prenosi Dnevno.
