Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici sutra proslavljaju jedan od najvažnijih hrišćanskih praznika – Silazak Svetog Duha na apostole, poznatiji kao Duhovi ili Svete Trojice.
Ovaj praznik pada 50. dan nakon Vaskrsa i 10 dana nakon Spasovdana. Obilježava trenutak kada je Sveti Duh sišao na apostole, događaj koji u crkvenom učenju predstavlja “rođendan hrišćanske crkve”.
Taj praznik se naziva još i Trojica ili Trojčindan jer je, po učenju, Hristos obećao, Bog Otac dozvolio, a Sveti Duh sišao. U pedeseti dan od Hristovog Vaskrsenja, sa neba iznad kuće u kojoj su boravili apostoli i Presveta Bogorodica nastade buka.
Prema Jevanđelju, u trenutku Silaska Svetog Duha, apostoli su doživjeli pojavu svjetlosti i jakog vjetra, a iznad svakog od njih obasjao je plameni jezik. Ispunjeni Duhom Svetim, počeli su da govore jezicima koje ranije nisu poznavali – i tako započeli propovijedanje Hristove nauke širom svijeta.
Crkve se na Duhove tradicionalno ukrašavaju travom, lipovim granama i raznovrsnim cvijećem. Vjernici pletu vjenčiće od ljekovitog bilja koje potom nose kući, stavljajući ih pored ikona, kandila, pa čak i u torbe, kao vid duhovne zaštite.
Ovaj običaj vodi porijeklo još od prvih hrišćana, a sam ritual je usvojen od Jevreja koji su na praznik Pedesetnice ukrašavali svoje domove zelenilom.
U mnogim krajevima pdržavaju se litije – povorke vjernika koje kreću iz crkve do polja i vinograda, gdje se moli za rodnu godinu i Božju zaštitu.
Duhovi se praznuju tri dana, a cijela nedjelja nakon njih naziva se “trapava nedjelja” u kojoj se ne posti.
U narodu postoji strogo vjerovanje da se na ovaj praznik ne smiju raditi teški poslovi, kao ni bilo kakvi poslovi sa iglama, jer se smatra da to može donijeti nesreću.
U pojedinim krajevima zabranjuje se svaki posao u kući tokom sva tri dana praznovanja. Vjeruje se da one kuće koje ignorišu ovu tradiciju može zadesiti kazna, jer ne poštuju riječi apostola i duh praznika.
Ukoliko poštujemo ove običaje, Duhovi nam donose zaštitu, plodnu godinu i duhovno osvježenje.
Duhovi su praznik nekoliko mjesta u Srbiji, a u pojedinim porodicama i krsna slava. Oni su i esnafska slava trgovaca, piše Ona.rs.
