Svi poznajemo osobu koja gotovo svaki razgovor započinje problemom, nastavlja ga žalbama i završava novim razlogom za nezadovoljstvo. Iako se može činiti da je riječ samo o negativnom stavu, stalna izloženost tuđim pritužbama može uticati na naše raspoloženje, nivo stresa i način na koji doživljavamo svakodnevicu.
Psiholozi već dugo proučavaju kako emocije i ponašanje ljudi iz našeg okruženja utiču na nas. Kada smo često u društvu osobe koja se neprestano žali, moguće je da vremenom počnemo i sami da obraćamo više pažnje na probleme, da se osjećamo umorno i da nam čak i uobičajene obaveze postanu napornije.
Zašto nas tuđe žalbe toliko iscrpljuju?
Ljudski mozak stalno obrađuje informacije iz okruženja, uključujući emocionalne signale drugih ljudi. Kada neko iznova govori o problemima, nepravdi i negativnim iskustvima, slušalac može osjetiti napetost, zabrinutost ili potrebu da pronađe rješenje.
Ako takvi razgovori postanu svakodnevni, mogu predstavljati dodatno emocionalno opterećenje, posebno kada osoba nema priliku da napravi odmak i odmori se od negativne atmosfere.
Ipak, važno je naglasiti da neuronauka ne tvrdi da je svako slušanje žalbi jednako maltretiranju. Takvo poređenje je pretjerano. Uticaj zavisi od učestalosti, intenziteta, odnosa među ljudima i načina na koji se nosimo sa stresom.
Negativnost može da se prenese i na naše raspoloženje
U psihologiji se ovaj fenomen djelimično objašnjava emocionalnom zarazom, odnosno sklonošću da nesvjesno usvajamo raspoloženje i emocionalne reakcije ljudi oko sebe.
Zbog toga osoba koja je često izložena tuđem nezadovoljstvu može primijetiti da je i sama postala razdražljivija, pesimističnija ili manje motivisana.
To ne znači da treba izbjegavati svakoga ko prolazi kroz težak period. Svi ponekad imamo potrebu da se požalimo, potražimo podršku ili razgovaramo o onome što nas muči. Razlika je u tome da li razgovor vodi ka razumijevanju i rješenju ili se stalno vraća na iste probleme, bez prostora za promjenu.
Kako zaštititi svoj mir?
Stručnjaci za mentalno zdravlje često preporučuju postavljanje zdravih granica u odnosima koji nas emocionalno iscrpljuju.
To može značiti da saslušamo blisku osobu, ali da joj istovremeno kažemo kada nemamo dovoljno energije za još jedan težak razgovor. Ponekad je korisno promijeniti temu, predložiti konkretan korak za rješavanje problema ili jednostavno uzeti malo vremena za sebe.
Važno je i da prepoznamo razliku između osobe kojoj je potrebna podrška i odnosa u kojem se osjećamo kao da stalno moramo da nosimo tuđe probleme.
Briga o drugima ne znači da moramo zanemariti sebe. Možemo imati razumijevanja za nečije teškoće, a da pritom ne dozvolimo da svaka interakcija postane izvor stresa.
Na kraju, nije problem u tome što se ljudi ponekad žale. Problem nastaje kada negativnost postane jedini način komunikacije, a naše emocionalne potrebe ostanu po strani.
Izvor: Psihološka istraživanja o emocionalnoj zarazi, stresu i međuljudskim odnosima. Tekst je informativnog karaktera i ne predstavlja tvrdnju da je stalno slušanje žalbi naučno izjednačeno sa maltretiranjem.
