Noć vještica, praznik koji danas povezujemo sa „strašnim” kostimima, maskama i slatkišima, ima korijene koji vode daleko u prošlost.
Iako se danas slavi kao vesela i razigrana tradicija, porijeklo noći „kada se svjetlost gasi, a senke oživljavaju” obavijeno je mistikom, drevnim vjerovanjima i strahopoštovanjem prema silama prirode i „onozemaljskog” svijeta.
Porijeklo Noći vještica seže duboko u drevne paganske običaje. Vjeruje se da ovaj praznik potiče od keltskog festivala Samhajna (što doslovno znači „kraj leta“), koji se obilježavao na kraju žetve, u noći između 31. oktobra i 1. novembra. Za stare Kelte to je bio početak nove godine, trenutak kada ljeto ustupa mjesto zimi i kada se, po narodnom vjerovanju, tanka zavjesa između svijeta živih i svijeta mrtvih podiže. Duše preminulih tada su mogle da posjete zemlju, a ljudi su palili vatre i oblačili strašne maske kako bi ih otjerali ili umilostivili.
Kada je hrišćanstvo stiglo u keltske krajeve, katolička crkva je ovaj praznik postepeno povezala sa Danom svih svetih, koji se do 7. vijeka, prvobitno, slavio 13. maja, dok se danas slavi 1. novembra. Veče uoči tog dana postalo je poznato kao All Hallows’ Eve — Noć svih svetih, što je vrijemenom preraslo u naziv Halloween, odnosno Noć vještica.
Žurke za Noć vještica su vrlo popularne u mnogim zemljama, posebno u Sjevernoj Americi i Zapadnoj Evropi. Ljudi se obično maskiraju u razne zastrašujuće ili zanimljive kostime, obično vještice, vampire, zombije, ali i princeze, superheroje itd.
