Nekada se o odlasku psihologu ili psihijatru govorilo tiho, uz strah od osude i pitanje „šta će ljudi reći“. Danas se slika polako mijenja. Sve više građana Republike Srpske otvoreno govori o anksioznosti, stresu, nesanici i depresivnim osjećanjima, a pomoć stručnjaka traže prije nego što problemi ozbiljnije naruše njihov svakodnevni život.
Podaci pokazuju koliko je potreba za podrškom velika. Tokom 2025. godine u centrima za zaštitu mentalnog zdravlja u Republici Srpskoj ostvareno je više od 78.000 posjeta ljekarima, dok je skoro 28.000 bilo prvih posjeta. Ukupno je liječeno više od 47.000 odraslih osoba sa mentalnim poremećajima.
Među problemima zbog kojih se građani najčešće javljaju jesu anksiozne i depresivne smetnje, ali i posljedice dugotrajnog stresa, problemi sa spavanjem, osjećaj stalne napetosti i teškoće sa kojima se više ne mogu sami izboriti.
Iza brojki su ljudi koji svakodnevno odlaze na posao, brinu o porodici, plaćaju račune i pokušavaju da ispune sve obaveze, dok se istovremeno iznutra bore sa strahom, nemirom, nesanicom ili osjećajem da više ne mogu da izdrže tempo života.
Finansijska neizvjesnost, pritisak na poslu, porodični problemi, gubici, nesigurnost i stalna izloženost informacijama samo su neki od faktora koji mogu dodatno opteretiti mentalno zdravlje.
Posebno je važno što se za pomoć sve češće odlučuju i mlađe osobe.
Stručnjaci poručuju da odlazak psihologu ili psihijatru nije znak slabosti, niti znači da je osoba „luda“. Naprotiv, potražiti pomoć kada primijetimo da anksioznost, tuga, strah ili stres počinju da upravljaju našim životom predstavlja odgovoran odnos prema sopstvenom zdravlju.
U Republici Srpskoj djeluje 27 centara za zaštitu mentalnog zdravlja, gdje građani mogu dobiti stručnu podršku.
Možda je zato vrijeme da se promijeni i pitanje koje postavljamo. Umjesto „Šta će neko pomisliti ako idem psihijatru?“, važnije je pitati – „Zašto bih kroz sve ovo prolazio sam?“
Mentalno zdravlje nije luksuz niti tabu tema. O njemu treba govoriti jednako otvoreno kao i o fizičkom zdravlju.
