Srećan Vaskrs i Milanu i Anti i Sabahudinu, jer sve nas Bog voli i Vaskrs je praznik svih nas. Ovim je riječima Miroslav Subašić, osnivač Mozaika prijateljstva, pozdravio goste na svečanom ručku u javnoj kuhinji.
Kako kaže, jedna ga je gošća opomenula da je zaboravio “braću Rome”.
– Bila je u pravu. Dakle, srećan Vaskrs i Romima, kako god se zvali i kojoj god religiji pripadali – dodao je Miroslav.
Kao što se i očekivalo, na svečani vaskršnji ručak je došlo nekoliko stotina Banjalučana, različite etničke pripadnosti. Iako je ručak zakazan za 12 časova, u podne je “prva tura” supe i sarme već pojedena i uveliko se zaorila pjesma, a uz muziku su neki gosti i zaigrali.
– Počeli su da dolaze već u 10 sati, nisam imao srca da ih pustim da čekaju. Hvala Bogu, bili smo spremni da ih ugostimo. Do sada je već više od 400 ljudi sjelo za sto i uzelo pakete za ponijeti, dok mnogi čekaju da se oslobodi mjesto, pa da i oni ručaju. Kao što smo i najavili, biće ovdje oko 500 ljudi – kaže Miroslav za Srpskainfo.
Pjesma se čula i na ulici, dok su prvi gosti, srećni i zadovoljni, napuštali Mozaik, noseći lijepe uspomene i pakete sa hranom.
– Bogu hvala i zahvaljujući dobroti Banjalučana, uvijek spremnih da ono što imaju podijele sa bližnjima, hrane ima dovoljno, a ima i namirnica za pakete koje korisnici, nakon ručka, mogu ponijeti kući – kaže Miroslav.
U tim paketima su 4 litra ulja, te šećer, konzerve i druge namirnice, koje su potrebne u svakoj kuhinji, a koje ljudi u stanju potrebe nisu u mogućnosti da sami sebi kupe.
Mozaik prijateljstva već više od 20 godina njeguje tradiciju zajedničkih svečanih ručkova za korisnike javne kuhinje. Te se svečanosti organizuju o velikim vjerskim praznicima, katoličkom i pravoslavnom Božiću i Uskrsu i povodom Bajrama. Kada ima dovoljno novca i hrane, svečano se, na sličan način obilježe i Osmi mart i Prvi maj.
Naime, većina korisnika javne kuhinje su penzioneri, koji od penzija ne mogu pristojno živjeti, a ima i nezaposlenih Banjalučana i radnika sa minimalnim platama.
– To su, najčešće, ljudi koji nemaju nikog svog, gurnuti se na marginu društva, zanemareni. I zato im ovi praznični ručkovi mnogo znače, ne samo zbog bogatog obroka, nego i zato da se druže – kaže Miroslav.
Specijalno za tu priliku oni se lijepo obuku, a mnoge žene se čak i našminkaju, kao u “dobra stara vremena”.
Iako je na ovimm druženjim alkohol strogo zabranjen, već nakon supe i sarme se zaori pjesma i počne igranka. To je već postala tradicija i tako je bilo i danas.
