Zamijena beba u porodilištu spada među najteže medicinske i administrativne propuste. Iako su takvi slučajevi rijetki, posljedice su ogromne – kako za porodice, tako i za zdravstvene ustanove. U najvećem broju situacija greške se otkriju zahvaljujući medicinskim analizama, dok se za neke nikada ni ne sazna.
Jedan takav slučaj dogodio se 2006. godine u Šapcu, kada su dvije bebe rođene istog dana zamijenjene odmah nakon porođaja.
Ognjen Stamenić je prvih pet dana života proveo u pogrešnoj porodici – porodici druge bebe rođene tog 28. avgusta – bebe Miloša.
– Porođaj moje majke trajao je 15 sati, znam da mi je mama rekla da je jako težak porođaj bio i da su doktori morali zbog bezbjednosti da urade carski rez. Istog tog dana rođen je i dječak Miloš, njegova majka je Dragana. Mi smo bili u bebi boksevima, jedan do drugog. Priča je da su se babice zapričale… Šta se tu može desiti, to vjerovatno samo te žene koje su tad bile i znaju. Ja to ne mogu znati, niti čak mogu znati moji roditelji. Ne mogu nikog ni da osuđujem niti to želim. To je samo zanimljiva priča. Uglavnom, kako su nas kupale, samo su zamijenile pojaseve. Zapričale se i rotirale. Ja koji sam Ognjen dobio sam Milošev, Miloš je dobio moj pojas i mi smo otišli kod majki koje nisu naše! – počinje Ognjen za “Blic”.
Posebnu težinu cijeloj priči daje činjenica da se njegova majka tokom trudnoće plašila upravo takvog ishoda, jer je o sličnim situacijama slušala u medijima. Taj strah, koji je tada djelovao kao pretjerana briga, ispostavio se kao opravdan.
– Komšinica je bila ljekar. I onda mama kroz porođaj najviše pričala sa njom. Uporno joj je postavljala pitanje da li bi moglo da se desi. Komšinica je rekla: “Neće se desiti. Nema šanse. To ako se desi je jedan u milion, ali neće se desiti”.
“Otišao sam kući sa drugom porodicom”
Umirena tim riječima, ali ne i potpuno oslobođena brige koja ju je pratila tokom cijele trudnoće, Ognjenova majka otišla je u porodilište vjerujući da su njeni strahovi pretjerani i da se takve stvari zaista dešavaju “nekome drugome”. Ipak, uprkos uvjeravanjima da je riječ o gotovo nemogućem scenariju, ispostaviće se da je upravo taj strah bio opravdan.
Dragana, Miloševa majka, porodila se prirodnim putem i zbog bržeg oporavka mogla je ranije da napusti bolnicu. Tako je sa bebom, za koju je vjerovala da je njen sin, otišla kući u selo nadomak Šapca. Pošto im je to bilo prvo dijete, u porodici je vladalo veliko slavlje, svi su se okupili oko bebe i radovali se njenom dolasku.
Za to vrijeme, Ognjenova majka je zbog carskog reza ostala duže u bolnici. Tek nekoliko dana kasnije dobila je bebu, zapravo Miloša. Međutim, ubrzo su se pojavili problemi: dijete je odbijalo dojenje, a ustanovljen mu je i povišen bilirubin, odnosno fiziološka žutica. Upravo ti zdravstveni pokazatelji pokrenuli su dodatne analize, nakon kojih je postalo jasno da je došlo do zamjene beba.
– To je bilo i po priči ljekara i to su meni isto roditelji pričali. To dijete je imalo fiziološku žuticu. To je normalno kod djece. Kad se rode imaju fiziološku žuticu, sve je to normalno. Vidjeli su da ima povišen bilirubin, pa je trebalo da se urade krvne analize. Međutim, kako je rezultat bio povišen, uradili su i krvnu grupu, RH faktor. I tog dana moja mama je saznala da se krvne grupe ne poklapaju. A da sam ja bio jedino dijete koje se rodilo tog istog dana. Međutim, ja sam već otišao kući sa tom drugom porodicom.
Kada su analize pokazale da se krvna grupa djeteta ne poklapa sa roditeljima, bolnica je odmah kontaktirala drugu porodicu. Obje strane su pozvane nazad u porodilište, gdje su urađena dodatna testiranja, uključujući i DNK analizu. Prema njegovim riječima, sve je tada sprovedeno brzo i profesionalno, a rezultati su potvrdili da je došlo do zamjene beba.
Njegova majka je vijest primila u šoku i odmah je obavijestila supruga. Danas kaže da ni sam ne može u potpunosti da shvati kroz kakvu su emotivnu situaciju njegovi roditelji tada prolazili, ali iz njihovih priča zna da im je to bio jedan od najtežih trenutaka u životu.
Da nije bilo dodatnih provjera, istina se ne bi saznala
Majka, kako objašnjava, nije imala razlog za sumnju odmah po porođaju, jer bebu nije ni vidjela odmah nakon rođenja. Međutim, dijete koje je dobila odbijalo je da doji, uprkos naporima ljekara da pomognu i podstaknu hranjenje. Upravo ti problemi, uz laboratorijske nalaze, pokrenuli su dodatne provjere koje su dovele do istine.
Ističe da je njegova majka bila odlučna da se utvrdi šta se dešava, dok su ljekari, kako kaže, reagovali savjesno i brzo. Nakon potvrde DNK analizom, bebe su vraćene biološkim roditeljima i situacija je, srećom, dobila srećan epilog.
Za cijelu priču saznao je tek sa sedam ili osam godina. Roditelji su mu to saopštili smireno, bez dramatizovanja, želeći da informaciju prihvati kao dio porodične istorije, a ne kao traumu. On kaže da nikada nije doživljavao taj događaj kao nešto što ga je emotivno opteretilo, jer je najvažnije da je sve završeno na vrijeme i da je odrastao uz svoje roditelje.
“To mi nije trauma”
Druga porodica je, pretpostavlja, takođe teško podnijela vijest o zamjeni. U prvim mjesecima nakon događaja porodice su bile u kontaktu i čak su se družile dok su djeca bila bebe. Postoje i zajedničke fotografije iz tog perioda, ali vremenom su se, uslijed različitih životnih okolnosti, udaljili, ali vjeruje da među njima i dalje postoji međusobno poštovanje i svijest o tome da dijele jedno snažno i neobično iskustvo koje ih je zauvijek povezalo.
– Meni je to bilo smiješno. Najiskrenije, meni je bilo smiješno i nisam vjerovao. Prihvatao sam kao šalu. Ali život ide dalje. Ipak je srećan kraj, ja sam kod svojih roditelja. Znam da su to moji roditelji. Idemo dalje – priča Ognjen, piše Blic.
