Njegova svetost patrijarh srpski Pavle, jedan od najvoljenijih poglavara Srpske pravoslavne crkve, ostao je upamćen po dubokoj vjeri, mudrosti i skromnosti koja je obilježila čitav njegov život.
Patrijarh Pavle, čije je svjetovno ime bilo Gojko Stojčević, rođen je 11. septembra 1914. godine u Kućancima kod Donjeg Miholjca u Slavoniji, na veliki pravoslavni praznik Usjekovanje glave Svetog Jovana Krstitelja.
Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, gdje je, nakon smrti oba roditelja, brigu o njemu i njegovom bratu Dušanu preuzela očeva sestra Senka.
Nižu gimnaziju završio je u Tuzli, višu gimnaziju i šestorazrednu bogosloviju u Sarajevu, a diplomirao je na Bogoslovskom fakultetu u Beogradu. Uporedo je završio i više razrede Šeste beogradske gimnazije kako bi mogao da upiše Medicinski fakultet, na kojem je stigao do druge godine studija.
Drugi svjetski rat zatekao ga je u Beogradu. U proljeće 1942. godine odlazi u manastir Svete Trojice na Ovčaru, a od 1944. godine radi kao vjeroučitelj i vaspitač u domu za djecu izbjeglu iz Bosne u Banji Koviljači.
Nakon što je obolio od tuberkuloze, odlazi u manastir Vujan, gdje boravi do 1946. godine i uspijeva da se oporavi.
Njegov životni put potom dobija novi pravac. Godine 1948. zamonašio se u manastiru Blagoveštenje u Ovčarsko-kablarskoj klisuri, kada je dobio ime Pavle.
Za episkopa raško-prizrenskog izabran je 1957. godine, a na toj dužnosti proveo je više od tri decenije. Za 44. patrijarha srpskog izabran je 1. decembra 1990. godine.
Iako je obavljao jednu od najviših duhovnih dužnosti, patrijarh Pavle nikada nije težio luksuzu i materijalnom bogatstvu. Njegov život bio je jednostavan, a skromnost nije bila samo riječ koju je propovijedao, već način na koji je svakodnevno živio.
Često je pješačio beogradskim ulicama i koristio gradski prevoz, vozeći se autobusima i tramvajima zajedno sa običnim građanima. Sam je popravljao cipele i naočare, šio, kuvao i obavljao svakodnevne poslove, ne smatrajući da ga njegov položaj izdvaja od drugih ljudi.
Njegova soba u Patrijaršiji bila je veoma skromna, nalik monaškoj ćeliji. Protivio se luksuzu, živio u skladu sa crkvenim učenjem i gotovo cijele godine postio na vodi.
Posebno su ostale upamćene njegove poruke o čovjekoljublju, praštanju i odgovornosti prema drugima. Jedna od najpoznatijih glasi: „Budimo ljudi“, a upravo te riječi najbolje oslikavaju životno načelo po kojem je bio prepoznatljiv.
Patrijarh Pavle preminuo je 15. novembra 2009. godine na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu, u 95. godini života. Sahranjen je 19. novembra u manastiru Rakovica, gdje ga je na posljednji počinak ispratio ogroman broj vjernika i poštovalaca.
Iza sebe je ostavio nasljeđe koje se ne mjeri položajem ni bogatstvom, već dobrotom, vjerom i primjerom života. Mnogi ga i danas pamte kao čovjeka koji je živio upravo onako kako je govorio.
Izvori: Radio-televizija Srbije
