Naši stari kažu da od svete Varvare dan počinje da raste, a noći su sve kraće i do Božića dan bude pola sata duži, od kada počinje naglo da raste.
Postoje dva glavna običaja vezana za dan Svete Varvare, a to je sijanje božićne pšenice koja treba da se uradi tačno na ovaj dan i kuvanje “varice” variva od žitarica, koje se jede sutradan, na dan prepodobnog Save osvećenog, zato je zovu i Savica.
Varica se ponegdje spremala i veče uoči dana Svete Varvare, a običaj je nalagao da se žito ostavi da uvri pored vatre u loncu, pa se sutradan gleda sa koje je strane navrilo. Sa koje strane navri, sa te strane u polju treba sijati pšenicu, ako se želi dobar rod. Vareno žito jelo se u kući, a njime se posipalo i mjesto gdje se uzimala voda za piće.
Takođe, vjeruje se da od Varindana do Božića nije dobro sanjati. Ako neko sanja, ne smijete o tome nikome govoriti, niti treba snove tumačiti.
Sveta Varvara je živjela u 3. vijeku, u vrijeme rimskog cara Maksimijan. Njen otac Dioskor bio je mnogobožac, a vrlo strogo je vaspitavao svoju kćer. Ali jednom prilikom, kada je htio da zida kupatilo, on zapovijedi da se naprave dva prozora, a Varvara je zatražila tri, za Oca, Sina i Svetoga Duha. Kada je ovo čuo, njen otac je bio sablažnjen što mu je kćerka hrišćanka. Odvukao ju je kod starješine oblasti, gdje djevojka hrabro prizna da je hrišćanske vjere i da se nikada neće pokloniti idolima.
Zbog takvih njenih riječi, staviše je na muke, najprije je istukoše, palili su joj rebra i grudi, a na kraju su je svukli do gola i tako gradom proveli. Sam otac Dioskor je svojoj kćeri odsjekao glavu. Tako se ova mlada djevojka žrtvovala za Hrista, a njenog oca je stigla zaslužena kazna – jednom ga je pogodio grom i skončao je u mukama.
Na ikoni se Sveta Varvara predstavlja u običnom tadašnjem ženskom odijelu sa krstom i mitrom u ruci. Proslavljena u Carstvu Hristovome, ona se mnogo puta javljala do dana današnjega, ponekad sama, ponekad u pratnji Presvete Bogorodice.
