BANjALUKA – RK Borac obilježio je 50 godina od osvajanja titule šampiona Evrope.
Tog 10. Aprila 1976. godine RK Borac ostvario je, ispostaviće se 50 godina kasnije i najveći uspjeh u istoriji kluba. Neki od članova zlatne generacije Borca okupili su se danas na obilježavanju ovog vrijednog jubileja, prisjećajući se vremena kada je Banjaluka “živjela” rukomet.
“Bili smo ekipa koja je bila prepoznatljiva u svijetu. Imali smo svoj stil igre I ponašanja, a iznad svega bili smo klapa. Imali smo svlačionicu koja je bila glavna i odlučujuća u svim tim rezultatima”, prisjetio se Abas Arslanagić.
Koju godinu ranije Borcu nije bilo ravnog u domaćem prvenstvu, ali je za iskorak u Evropi, prisjeća se Arslanagić, nešto nedostajalo. Bio je to Zdravko Rađenović. A onda, Ako na golu, Beli u napadu, uz ostatak ekipe i podršku sa svih strana…Uspjeh je bio zagarantovan.
“Sama atmosfera u gradu je bila neponovljiva. To ne može da se zaboravi. Dvorana Borik koja je bila dupke puna. Ne znam kad će biti vise ljudi, možda kad dođe Lepa Brena ili neki drugi muzičar”, prisjeća se Zdravko Rađenović. Dodaje da su potajno osjećali da mogu da osvoje taj trofej.
“Propust je bio prethodne godine, ali ta je godina bila presudna za sve nas, da ovaj klub dobije šampiona Evrope”.
I upravo je Rađenović sa šest golova bio ključna figura finala sa Federicijom, koju su crveno-plavi na kraju savladali 17:15. Kakva je atmosfera vladala slikovito je opisao Slobodan Vukša, najmlađi član zlatne generacije.
“Idu ljudi u svemir, na Mjesec, pa kada vidimo onu djevojku što joj kosa stoji u vazduhu, e tako kada je počela utakmica, kada se naša dvorana zatresla, ja sam imao osjećaj da mi se tačno digla kosa na glavi. Nisam vjerovao da postoji mogućnost da Borac izgubi tu utakmicu. Mada se dobijene utakmice najteže igraju. Srećom, Ako je bio na nivou kada je trebalo odbraniti ono što se ne brani i na kraju uz ‘hepi end’ da se tako završi”, dodaje Vukša.
Šampione iz “Gospodske” i danas su dočekali navijači, koji su im uz pjesmu i bakljadu još jednom odali priznanje što se za RK Borac i Banjaluku i dalje zna van naših granica. Jer nikom tako ne ide od ruke da pronosi slavu Banjaluke.
