Legendarna srpska glumica i pjevačica Olivera Petrović, poznatija kao Olivera Katarina, preminula je u 86. godini, prenose srpski mediji.
Kako navodi Telegraf, vijest o njenoj smrti saopštila je porodica, a detalji o komemoraciji i sahrani biće naknadno objavljeni.
Prvi koraci ka umjetnosti
Rođena je u Beogradu 5. marta 1940. godine kao Olivera Petrović. Umjetničko ime uzela je po majci Katarini.
Još kao mala pokazivala je sklonosti ka umjetnosti te je pored osnovne škole pohađala i školu baleta. Po završetku osnovne škole upisuje Petu beogradsku gimnaziju, a nakon gimnazije Pravni fakultet po nagovoru oca, ali je ubrzo shvatila da to nije njen poziv i napušta fakultet, prenosi RTS.
Odlučuje da ode u Pariz, tamo je ostala godinu dana, a po povratku u Beograd upisuje pozorišnu akademiju.
Primljena je u klasu profesorke Ognjenke Milićević zajedno sa Petrom Kraljem, Stanislavom Pešić, Milenom Dravić, Brankom Zorić, a 1962. godine dobija stalni angažman u Narodnom pozorištu u predstavi “Koštana”.
Nakon snimanja filma “Vojnik” 1966. godine Olivera odlazi na Kanski festival, ali zbog toga dobija otkaz u pozorištu.
Impresivna karijera
Proslavila se ulogom u kultnom filmu “Skupljači perja” reditelja Aleksandra Petrovića, koji je bio nominovan za Oskara i koji je 1967. nagrađen na Filmskom festivalu u Kanu.
Olivera Katarina je uz glumačku karijeru paralelno gradila i pjevačku.
Održala je više od stotinu koncerata širom svijeta. Bila je podjednako uspješna u narodnoj i zabavnoj muzici.
Karijeru jedne pod najpoznatijih umjetnica sa prostora bivše Jugoslavije obilježile su pjesme: „U ime ljubavi”, „Ljubav (Sedim u jednom pariskom lokalu)” , „Pričaj mi o ljubavi”, „Budi moj”, „Nikad ne zaboravi dane naše ljubavi”, „Treperi jedno veče”, „Nije to, ljudi, istina”, „Šošana”.
Pjevala je kompozicije Enija Morikonea, Šarla Dimona, Doma Suzukija, Mikisa Teodorakisa, Kornelija Kovača…
Snimila je singl i LP ploče sa srpskom, romskom, grčkom, indonežanskom i crnačkom muzikom.
Objavila je više knjiga, među kojima je autobiografija “Aristoktratsko stopalo”.
Ipak, iza uspješne karijere krio se život obilježen velikim ljubavima, porodičnim dramama i bolnim gubicima. Dva puta se udavala – za Vuka Vuča i za tadašnjeg predsjednika Saveza Sindikata Srbije Miladina Šakića. Iz braka sa Šakićem dobija sina Maneta, koji je slikar.
Posljednjih godina živjela je povučeno i daleko od nekadašnje slave.
Salvador Dali joj aplaudirao do iznemoglosti, a ovi poznati muškarci je osvajali
Kada pogledate retrospektivu Kanskog festivala pa se zaustavite kod 1967. godine, pronaći ćete priču o Oliveri Katarini koja je te godine bila gošća čuvene manifestacije sa ostalim članovima ekipe filma “Skupljači perja”. Crvenim tepihom je prošetala sa legendarnim Velimirom Batom Živojinovićem.
Kultni film Aleksandra Saše Petrovića osvojio je Veliku nagradu žirija, a Olivera Katarina je izvođenjem numere “Đelem, đelem” dodatno privukla pažnju svetske javnosti.
Tokom boravka u Kanu gde su je fotografi znatiželjno pratili nosila je ovu haljinu. Fotografija sjajno prikazuje oduševljenje koje je izazivala čuvena Beograđanka. Dugačak model pripijen uz tijelo, visoke potpetice i elegantna punđa bili su jedno od njenih brojnih modnih izdanja sa festivala.
Oliveri Katarini je pripala čast da nastupi na koncertu kojim je zatvoren Festival u Kanu te godine, a na toj ceremoniji pjevale su i Nana Muskuri i Dajan Vorvik.
Nakon uspjeha na Kanskom festivalu 1967. Olivera Katarina nastupala je u dvorani “Olimpija”, u publici je bio kultni umjetnik Salvador Dali koji je bio toliko impresioniran njenom pojavom i glasom da je klečao pred njom i aplaudirao joj “do iznemoglosti”. Čuveni Salvador Dali bio je poznat i po ekscentričnim zabavama.
Desio se zatim njen veliki povratak u Kan. Bilo je to 2017. povodom 70. godišnjice festivala. Prisustvovala je tada specijalnoj projekciji digitalno restaurisane kopije filma “Skupljači perja”. Ponovo je pjevala “Đelem, đelem” u dvorani Bunjuel, publika je bila zadivljena.
Na sceni nosila ime svoje majke
Olivera Katarina rođena je u Beogradu, kao Olivera Petrović. Njeno detinjstvo je bilo vezano za Pop Lukinu ulicu i bilo je ispunjeno muzikom.
“Progovorila sam i propevala u isto vreme, soba mi se uvek orila od pesme”, ispričala je jednom prilikom Olivera.
Njen otac Budimir i majka Katarina (po kojoj je kasnije sebi dodijelila umetničko ime Olivera Katarina), primjetili su da njihovu ćerku zanima umjetnost, ali otac nije bio srećan zbog ćerkine želje da bude na sceni.
Nije mu se dopadalo ni kada je Olivera kao učenica osnovne škole pohađala časove baleta. Oliverina želja bila je jača od svega, a onda su i životne okolnosti išle u njenu korist.
Devojčica, koja je u školskoj predstavi trebalo da igra Pepeljugu, nije bila u prilici da glumi tog dana, pa ju je Olivera zamijenila. I tako je postala glumica.
Zapravo, tako je njena želja da se bavi glumačkom profesijom bila zaokružena. Očeve želje su i dalje bile aktuelne, pa je upravo zbog njih nakon Druge ženske gimnazije upisala Pravni fakultet. Kratko se zadržala na studijama prava, otišla za Pariz, a onda po povratku u Beograd upisala Pozorišnu akademiju. Scena ju je mamila, a ona je na njoj pravila legendarne korake. Pre velikih uspeha desila joj se prva ljubav.
Ljubav sa vaterpolistom Muškatirovićem
Prva ljubav dogodila se u tinejdžerskom dobu.
“Galeta, čuvenog vaterpolo golmana Milana Muškatirovića, upoznala sam sa 14 godina na igranci. To je bila ljubav na prvi pogled. Svakog dana čekao me je ispred škole i pratio do kuće, gde smo se teška srca razdvajali. Za našu ljubav znala je čitava škola, a kasnije i ceo Beograd. Kada je otac čuo za to, dobro se raspitao o mladiću s kojim se zabavljam i ućutao. Iako mu se Gale dopao, pa mi više nije zabranjivao da izlazim, nikada ga nisam dovela kući”, prisetila se Olivera.
Kada je ubrzo otišla u Pariz, brzo je lepotom osvojila Parižane. Bilo je dosta nasrtljivih udvarača, ali je Olivera samo mislila na Galeta.
“Naš brak nije funkcionisao, svađe su bile normalna stvar, on je sve više pio”
Ljubav sa sportistom potrajala je do njenog upisa na Pozorišnu akademiju i poznanstva sa Vukom Vučom.
Olivera Katarina nije krila da je jedan od razloga kraja njene veze sa Milanom Muškatirovićem bila i njegova ljubomora. On njene želje nije mogao da prihvati. Međutim, Vuk Vučo je bio spreman da prihvati Oliveru, onakvu kakva je bila.
Upoznali su se poslije predstave “Koštana”. Bila je na drugoj godini studija i igrala je glavnu ulogu. Vučo je posle predstave napisao kritiku, u kojoj je Oliveru nazvao priučenom balerinom.
Ljuta zbog takve ocjene, kada ga je ubrzo srela, ošamarila ga je. On ju je nakon toga zaprosio! Brak je počeo na holivudski način, ali se neslavno završio:
“Naš brak nije funkcionisao, svađe su bile normalna stvar, on je sve više pio, a ja sam bila sve očajnija. Nakon dve godine zajedničkog života, dok je bio u vojsci, odlučila sam da ga napusti”, ispričala je.
Ratko je želeo svjetski tron za Oliveru, ona je htjela da postane majka
Vezu sa Vučom je ostavila iza sebe, posvetila se poslu, 1966. godine snimila film “Bojnik”, a zatim otišla na Kanski festival. Čim se vratila u Srbiju, dočekalo ju je neprijatno iznenađenje. Dobila je otkaz u Narodnom pozorištu bez obrazloženja.
Željela je uporno Olivera da dobije nagažman u Avala filmu, ali su je uporno odbijali. Jedne večeri je u za nju presudnom Klubu književnika srela Ratka Draževića, direktora Avala filma.
Rodila se velika ljubav. Uz Ratka je Olivera provela sedam godina, uz njega je doživjela ogromne profesionalne uspehe, dosegla tačku koja je najavljivala svetsku karijeru.
Ti ogromni uspjesi su značili da je Olivera Katarina pod svojim nogama imala Kan, Njujork, Berlin, Pariz. Njenoj ljepoti i talentu divili su se Ani Žirardo, Širli Meklejn, Akira Kurosava, Alen Delon, Žilber Beko, o preljepoj brineti iz Srbije pisali su svjetski mediji, „Mond“, „Figaro“, „Njujork tajms“.
Hvalospjevi o njoj su se u jednom trenutku pretvorili u kompliment koji priželjkuje svaka javna ličnost, Oliveri su govorili da “ima na čemu da joj zavidi i čuvena Brižit Bardo“. Čuveni kompozitor Šarl Dimon, koji je pisao čuvene šansone za Edit Pjaf, napisao je pjesmu za nju, “Jedan dan posle kraja sveta”.
Filmovi u kojima je zaigrala postali su kultni. Lenče iz “Skupljača perja” plijenilo je sa malih ekrana.
Ali je ljubav sa Ratkom imala kraj. Do završetka je došla zbog različitih želja. Dražević je imao jedan cilj, da Olivera Katarina postane svjetska zvezda i vjerovao je da njena velika želja o majčinstvu može da spriječi ostvarenje njegovog plana. Napustila ga je. Došla je iz Rima u Beograd. Ubrzo je on pošao za Oliverom. Prijetio je da će se ubiti ako mu se ne vrati.
Oštrim rečima ga je otreznila i zauvek otišla do njega. “Ti si bila oličenje, esencija svega onoga što je voleo u jednoj ženi”, rekla mi je Ratkova sestričina, slikarka Biljana Vilimon. “Mnogo te voli, lud je za tobom”, govorila mi je njegova sestra Stana, ali ipak sam ga napustila”, otkrila je zanosna Olivera.
Zavela i Tita
Ko zna koliko je muškaraca maštalo o Oliveri! O svojim osvajačkim poduhvatima pričala je mnogo godina kasnije.
Otkrila je tako jednom prilikom da je i Josip Broz Tito pao na njenu ljepotu. Kada bi je sreo, gledao bi je bez prestanka, što je njegovu suprugu Jovanku činilo veoma ljubomornom.
Brak sa Miladinom Šakićem i sin Mane
Rijatka je u njenom životu zamijenio potpredsjednik Beograda Miladin Šakić. Udvarao joj se danima, slao joj pisma, jasno joj stavljao do znanja da želi dijete sa njom. Osvojio ju je, u 31. godini Olivera Katarina je rodila sina Maneta.
Nažalost, bračnu priču Olivere i Miladina prekinula je saobraćajna nesreća poslije koje je Šakić ostao nepokretan. Nekoliko godina poslije udesa je preminuo.
Sama sa sinom, glumica i pjevačica je tražila neki angažman. Bezuspješno je. Kasnije je izjavljivala da su joj sva vrata u to vrijeme bila zatvorena. Zato je sa Manetom otišla u Ameriku. On je pohađao umjetničku školu, ona je radila u srpskom centru u Vinzoru.
Bilo je to teško vrijeme za njih. Oliverin naslijednik je zbog loše materijalne situacije morao da prekine obrazovanje i da se zaposli kao konobar. Drugu šansu su potražili u Španiji gdje je Mane završio studije slikarstva.
Žena čija je ljepota postala poput mitske priče i žena čija je ljepota imala neverovatnu snagu, vratila se poslije mnogo godina provedenih u inostranstvu u Srbiju.
Zaigrala je 2008. u filmu “Čarlston za Ognjenku” u kojem je bila Velika Boginja, a 2013. nastupila u Sava centru. Publika je pokazala koliko im je nedostajala.


