BANjALUKA – Vršnjačko nasilje u virtuelnom prostoru mjesecima već tinja u osnovnim školama širom Srpske kroz sporne grupe i društvene mreže na kojima se učenici međusobno vrijeđaju i etiketiraju, a posljednji u nizu alarmantnih primjera već je predat u ruke policiji.
Već dvije godine kruže sporni sadržaji
Sanja Kaurin, majka troje djece koja pohađaju Osnovnu školu “Desanka Maksimović” u Trnu, prva je javno ukazala na problem spornih sadržaja koji, kako kaže, među osnovcima kruže već oko dvije godine, a koji su u posljednje vrijeme prerasli u ozbiljniji oblik vršnjačkog nasilja.
Na problem je, kako kaže za “Glas”, ozbiljnije obratila pažnju nakon što joj je kćerka, koja je i sama bila na meti svojih vršnjaka, pokazala sadržaj koji se širi među učenicima.
– U početku sam sve to nazivala dječijim glupostima, ali ovo je zaista prešlo granicu. Moja kćerka me je ohrabrila da progovorim javno. Rekla mi je: “Mama, nemoj da se sekiraš. Ako želiš da nastavimo dalje i da ovo proširimo, ja ću biti tu, nas dvije idemo u to” – kaže Kaurinova.
Nakon njene objave, javile joj su se i druge majke, navodeći da se slične stvari dešavaju i u drugim školama u Banjaluci, pa i šire.
U spornim grupama, dodaje, učestvuju učenici različitih uzrasta, a posebno zabrinjava to što pojedinu djecu kontinuirano prozivaju i etiketiraju.
– Ne znamo ni ko je administrator, ni ko šalje poruke. To mogu biti djeca od petog, ali i od devetog razreda. Kada sam ušla na taj profil, vidjela sam da se jedna djevojčica stalno spominje i etiketira. Ne znamo ni u kakvoj se situaciji ona nalazi, ni šta proživljava kod kuće – ističe Karunova.
Ona upozorava da posljedice uvreda i prozivki nije moguće predvidjeti.
– Zamislite dijete koje je u pubertetu, koje već ima svoje probleme i nesigurnosti. Mi ne znamo kroz šta neko dijete prolazi. Možda nema majku, možda mu je majka bolesna, možda mu se tog dana desilo nešto što je njemu ogroman problem, iako odraslima može izgledati beznačajno – kaže Karunova.
Škola slučaj odmah prijavila policiji
Direktorica Osnovne škole “Desanka Maksimović” u Trnu Mira Popović kaže da je škola, čim je saznala za spornu grupu i neprimjeren sadržaj, obavijestila policiju.
– Kada smo dobili saznanja da postoji grupa u kojoj se koristi neprimjeren rječnik za uzrast djece, odmah smo se pisanim putem obratili policiji i zamolili da se maksimalno uključe, jer je riječ o osnovcima – rekla je ona.
U školi su učenicima uputili apel da prijave svaki problem ili pritisak koji dožive na internetu, a organizovane su i radionice za učenike od šestog do devetog razreda o rizicima društvenih mreža i posljedicama neprimjerenog ponašanja.
– Škola nema jurisdikciju da utvrđuje ko stoji iza spornih profila i grupa. Nadamo se da će policija utvrditi ko stoji iza svega, nakon čega ćemo razgovarati i sa djecom koja pišu takve poruke i sa onom kojoj su upućene. Ne želimo da razgovaramo samo sa djecom koja trpe taj vid nasilja, već i sa onima koji ga čine – navela je Popovićeva.
Nisu samo djeca odgovorna
Sociolog Vladimir Vasić smatra da odgovornost za sve prisutnije nasilje na društvenim mrežama ne treba posmatrati isključivo kroz postupke djece.
– Društvene mreže, čiji su djeca masovni korisnici, vrve od nasilnog, antisocijalnog i devijantnog sadržaja. Djeca u svom psihofizičkom razvoju često ne mogu u potpunosti da razluče šta je dobro, a šta loše, niti su uvijek svjesna kakve posljedice mogu izazvati stvari koje rade – kaže Vasić.
On ističe da se vršnjačko nasilje sve više preselilo u virtuelni prostor, zbog čega treba razgovarati sa djecom o tome šta gledaju, dijele i objavljuju.
– Ne bih išao samo sa aspekta osude i kažnjavanja. Ključno je da dobijemo informaciju od djece kako ona doživljavaju to što rade, da li su svjesna posljedica i šta misle da time postižu – naveo je Vasić.
Prema njegovim riječima, u lancu odgovornosti ne treba zanemariti porodicu i okruženje u kojem dijete odrasta.
– Možemo doći do toga da su djeca samo izvršioci, a da iza toga stoje različiti problemi u porodici, nedostatak roditeljskog nadzora ili to što se djeci omogućava korišćenje različitih platformi bez kontrole. Zato djecu ne treba posmatrati samo kao počinioce. Ona su istovremeno i počinioci i žrtve takvog ponašanja – rekao je Vasić.
Djeca se moraju ohrabriti da prijave nasilje
Zbog toga, kako ističe, najvažniji su povjerenje i stalna edukacija.
– Ne možemo očekivati od djeteta od deset ili 12 godina da samo shvati da je nešto problem. Ali možemo izgraditi povjerenje da ono bez straha od osude i posljedica kaže roditelju ili nastavniku: “Sreo sam se sa tim, ne znam da li je dobro i treba mi pomoć”. To je, po meni, ključno – naglasio je Vasić.
U Ministarstvu unutrašnjih poslova (MUP) RS su istakli da je zaprimljena jedna prijava u Banjaluci, po kojoj policijski službenici već preduzimaju mjere i radnje iz svoje nadležnosti. Ipak, napominju da nisu nadležni za samo uklanjanje spornih sadržaja sa društvenih mreža.
– Pripadnici MUP-a već godinama u kontinuitetu organizuju preventivna predavanja u osnovnim školama za đake, roditelje i nastavnike o opasnostima na internetu sa akcentom na društvene mreže, a sve kako bi podigli nivo svijesti djece o potencijalnim opasnostima i kako da se zaštite, ali i samih roditelja – istakli su iz MUP-a.
Dodali su da će sa ovom edukacijom o opasnostima na internetu nastaviti i tokom ove školske godine, uz jasnu preporuku roditeljima da poštuju dobna ograničenja koja postoje na većini društvenih mreža kako se djeca ne bi prerano izlagala rizičnim sadržajima.
Neophodna i stalna edukacija djece
Vladimir Vasić smatra da je, pored povjerenja, neophodna i stalna edukacija djece o opasnostima koje vrebaju na internetu.
– Djeci treba otvoreno govoriti da takvi problemi postoje, da postoje devijacije na društvenim mrežama i različiti oblici nasilja, te ih upoznati sa posljedicama. Samo tako možemo očekivati da prepoznaju problem kada se sa njim susretnu – istakao je Vasić.
