Nedostatak radne snage građevinske firme nadoknađuju uvozom stranih radnika, iako ih samo njihov dolazak u BiH često košta i više od 5.000 KM.
Na lošu situaciju i sve veću potrebu za stranim radnicima ukazuje direktor Unije poslodavaca Republike Srpske Saša Aćić. Kako kaže, strani radnici postali neophodni jer domaće radne snage nema dovoljno, a dio nezaposlenih nije spreman da radi poslove koje poslodavci nude.
„Najviše radnika je potrebno u građevinarstvu, privredi i metalskoj industriji a nerijetko se zapošljavaju sad i u ugostiteljstvu“, rekao je Aćić.
Očekuje da će broj stranih radnika u narednim godinama rapidno rasti, i to za nekoliko desetina hiljada.
Potrebu za stranim radnicima ne sprečavaju ni komplikovanost ni visoka cijena njihovog dovođenja.
„Veoma je komplikovano da strani radnik dođe u našu zemlju, potroši se i do 5.000 KM na avionsku kartu, tu su i dodatni papiri, a kad dođu, poslodavac mu obezbjeđuje smještaj i hranu. Taj radnik košta i previše, a nije ni počeo raditi“, istakao je Aćić.
Sve manje domaćih radnika
Poslovođa „Kozaraputeva“ Vladan Berisavljević ističe da je najveći problem sve manji broj nekvalifikovanih radnika.
„Dosta radnika je pred penziju, a nemamo nove radne snage. Velika razlika između radnika od 60 i onog od 25 godina, posebno tokom velikih vrućina. Zato smo se morali opredijeliti za uvoz“, rekao je za CAPITAL Berisavljević.
Kaže da mnogi smatraju da su strani radnici jeftinija radna snaga, zaboravljajući na dodatne troškove.
„U našu firmi ih je došlo devet, sad je broj pao na sedam radnika. Sve su to muškarci između 20 i 45 godina. Mnogi od njih, prije nego što su došli u BiH, su bili frizeri, kuvari, a imamo i radnika koji ima 17 godina iskustva u građevini“, rekao je.
Sam dolazak stranih radnika donio je i novu situaciju na gradilištima. Berisavljević kaže da su domaći radnici u početku nisu htjeli imati mnogo kontakta sa njima.
„Naši ljudi su reagovali prvo čudno, neki su se prvi put susreli sa ljudima izvan BiH. Momci iz Bangledeša su bili tihi i uplašeni sa minimalnim brojem zahtjeva. Kako je vrijeme odmicalo, opustili su se i naši radnici su ih u potpunosti prihvatili“, kazao je.
Berisavljevićeva procjena je da će strani radnici u budućnosti zamijeniti veliki dio domaće radne snage u građevinarstvu.
Iz Bangladeša u Banjaluku zbog porodice
O boravku i iskustvu u BiH pričao je i Monirul Islam, jedan od stranih radnika iz Bangladeša koji je došao raditi u Banjaluku.
„Mnogo mi se sviđa Banjaluka, za nas su ovo jako dobri uslovi. Imamo obezbijeđen apartman i dio hrane. Jedino što mi nedostaje je porodica“, rekao je.
Monirul ima 24 godine i da dođe na drugi kontinent natjerala ga je teška situacija u njegovoj državi. Pored toga odustao je od fakulteta kako bi došao raditi u BiH i kako bi pomogao svojoj porodici, a kako kaže kad se vrati za četiri godine nastaviće sa studiranjem.
U Bangladešu, zemlji preko 170 miliona ljudi, dnevnica se kreće od tri do šest dolara. Put do Evrope i BiH nije nimalo jeftin, pa se velika većina radnika zadužuje ili uzima velike kredite kako bi platili dolazak. Većina novca koji zarade šalju porodicama nazad u svoju zemlju.
Monirul je samo jedan od hiljada stranih radnika koji je došao u BiH u posljednje vrijeme. U BiH su u 2025. godini izdate ukupno 6 702 radne dozvole stranim državljanima, a najviše dozvola je izdato radnicima iz Indije, Nepala i Turske.
Iz Agencije poručuju da je od 2021. do kraja 2024. godine izdato oko 2.000 radnih dozvola stranim državljanima, a samo tokom 2025. godine broj je dostigao 6.702.
„Strani radnici trenutno čine oko 0,7 i 0,8 odsto ukupne radne snage u BiH, ovaj broj ne ugrožava trenutno tržište rada. Radne pozicije su od rada na mješalici do pomoćnog radnika u proizvodnji“, rekli su.
Ističu da najviše stranih radnika dolazi u Kanton Sarajevo, Tuzlanski kanton, Hercegovačko-neretvanski kanton, Banjaluku, Prijedor i Doboj.
„U BiH na kraju juna broj nezaposlenih je dostigao brojku od 305.500, poražavajuće je da moramo uvoziti iz drugih zemalja“, istakli su.
