Mislim da je dom misaona tvorevina i da postoji samo kao privid. Možete ga vidjeti izdaleka, ali nestaje kada mu se približite. Osećala sam se kao kod kuće u Sankt Petersburgu tokom 2010-ih, ali to više ne postoji, kao što više ne postoji ni osoba koja sam tada bila. Rekla bih da imam rupu u duši u obliku doma, oblikovana je Rusijom i mojim životom tamo, i nosiću je do kraja života. Samo se nadam da ću jednog dana imati novi dom pored tog osjećaja.
Ispričala je savremena multidisciplinarna umjetnica Lada Učajeva u razgovoru za portal Impuls. Učajeva je rođena u Saratovu, u Rusiji, a diplomirala je na Stieglitz Academy of Art and Design, a završila je i Paideia School of Contemporary Art Interpretation. Kroz svoje radove bavi se temama ekonomske nejednakosti, političke represije, nasilja i rada. Živjela je u Sankt Petersburgu, gdje je i stvarala, a trenutno živi u Budvi, u Crnoj Gori. Njene samostalne izložbe su “Antifragility” otvorena u Cirihu 2026, “99%” otvorena u galeriji SpazioSERRA u Milanu 2025, te “White Noise” u Budvi 2024. godine.
Foto: Galerija Vagon
Njena izložba “HomeSickHome” otvorena je u galeriji Vagon u Banjaluci, pa smo tim povodom razgovarale o njenom napuštanju Rusije, razlozima, te o trenutnoj borbi. Izložba “HomeSickHome” motiv doma formira unutar iskustava ratne zone, nasilne migracije i sistemske represije. Pred nama se otvara nježni ambijent u kojem percepcija oscilira između privlačnosti i uznemirenosti. Roze ruže i kuća aktiviraju duboko ukorijenjenu sigurnost, intimu, emotivnu toplinu uvodeći nas u prostor koji obećava stabilnost. Ali grubi materijali, oštri rezovi otvaraju svijet nasilja i kontrole.
Govoreći o ideji da napusti Rusiju Učajeva je istakla da je to počela da planira 2021. godine.
– Živjela sam u mirnom dijelu Sankt Peteresburga gdje je bilo mnogo bilborda sa društvenim kampanjama. Tokom 2021. svi oglasi poput „ne vozi pijan“ ili „potrebna nam je tolerancija“ zamijenjeni su nečim vezanim za rat ili oružje. Tada sam pomislila da će biti rata, ili veće represije ili oboje. Ipak, Rusiju sam napustila ranije nego što sam planirala, jer sam se plašila za svoju bezbjednost, rekla je Lada.
U tom periodu učestvovala je u uličnim protestima i volontirala je pomažući ukrajinskim izbjeglicama.
-Otišla sam iz Rusije početkom maja 2022. Imamo tradiciju vojnih parada 9. maja i sama pomisao da budem u istom gradu sa takvim pokazivanjem moći tokom aktivnog rata izazivala mi je mučninu, objasnila je ona.
Govoreći o umjetničkoj sceni u Rusiji istakla je da postoji mnogo autocenzure, institucionalne cenzure i represije.
-Neka djela se uklanjaju sa izložbi od strane policije, a neki umjetnici su završili u zatvoru. Na primjer, Ženja Berkovič, talentovana pozorišna rediteljka, završila je u zatvoru zbog iste predstave za koju je ranije dobila nagradu. Ali mislim da je ključno razumjeti da su određeni oblici cenzure postojali i prije rata, a nakon početka rata postalo je još gore. Na primjer, zakon o LGBT “propagandi” među maloljetnicima, koji je učinio da čak i pominjanje postojanja LGBT osoba bude ograničeno na 18+, usvojen je, mislim, još 2011. Moja izložba zatvorena je nakon samo dva dana, jer je neko iz lokalne vlasti uputio jedan telefonski poziv 2018., ispričala je Lada.
Smatra da je umjetnost uvijek politička, a kako kaže čak je i izložba o mačkama u savremenoj Rusiji politična. Dodala je da odluka da se bavite političkim temama govori nešto o vašim stavovima, a odluka da napravite izložbu o mačkama govori nešto o cenzuri.
Njene izložbe otvarane su u Cirihu i Milanu, ali Lada nije mogla da im prisustvuje, jer u zemlje evropske unije ne može da uđe sa ruskim pasošem.
-Na umjetnost gledam prije svega kao na način komunikacije. To što sam praktično odsječena od povratnih reakcija stvara mi osjećaj kao da te izložbe nisam ni imala. Smatram da su izložba i razgovor sa publikom dio samog projekta. Bez toga djeluju nepotpuno, kazala je ona.
O životu u Crnoj Gori kazala je da je finansijski i birokratski nesiguran.
-Zakoni o boravišnim dozvolama mogu se promijeniti i odjednom vaš put ka stalnom boravku nestaje. Osjećaj nepripadanja takođe postoji i važan je, ali ako stalno pokušavate da shvatite kako da platite kiriju, ne razmišljate mnogo o tome. Takođe sam od umjetnice koja radi puno radno vrijeme prešla na to da se umjetnošću bavim u slobodno vrijeme i bez ateljea, rekla je Učajeva.
Ova umjetnica samo želi da preživi i da živi miran život. Planira preseljenje u Srbiju radi boljih umjetničkih i poslovnih prilika, ali i da napravi novu seriju vezova, čipkanih salveta na temu doma, rata i represije. (Ilijana Božić, impulsportal)
