Specijalizaciju iz dječje hirurgije započela je 2022. godine, a interesovanje za ovu oblast javilo se još tokom studentskih razmjena, koje su joj, kako kaže za Vajb.info, otvorile potpuno novu sliku o tome šta medicina zapravo jeste.
Kao srednjoškolka maštala je o arhitekturi, ali ju je život odveo potpuno drugim putem. Emilija Došlov-Šekara svoj životni poziv pronašla je u medicini, tačnije u dječjoj hirurgiji. Ova mlada ljekarka, rođena 1994. godine u Banjaluci, danas radi na Klinici za dječju hirurgiju Univerzitetskog kliničkog centra Republike Srpske i jedna je od svega tri žene dječja hirurga u Republici Srpskoj.
Specijalizaciju iz dječje hirurgije započela je 2022. godine, a interesovanje za ovu oblast javilo se još tokom studentskih razmjena, koje su joj, kako kaže za Vajb.info, otvorile potpuno novu sliku o tome šta medicina zapravo jeste.
“Moj put do medicine bio neplaniran. Tokom srednjoškolskih dana uvijek me privlačila arhitektura, tako da sam mislila da ću krenuti tim putem. Međutim, pred kraj četvrtog razreda neke moje misli su me odvele prema medicini”, rekla je dr Emilija Došlov-Šekara.
Prelomni trenutak dogodio se tokom razmjene u Grčkoj, gdje je prvi put imala priliku da prati rad dječje hirurgije izbliza.
“Rad sa djecom me je privukao u toku studentske razmjene. Na trećoj godini fakulteta bila sam na odjeljenju dječje hirurgije u Grčkoj, u gradu Patra, i tu sam vidjela šta zapravo znači raditi sa djecom. Kolika ljubav, strpljenje i energija treba da biste radili ne samo sa djecom, nego i sa roditeljima“, kaže dr Došlov-Šekara.
Kasnije iskustvo iz Čilea dodatno je potvrdilo da je hirurgija njen put, ali i da je rad sa djecom ono u čemu se pronalazi.
“Kasnije sam bila na studentskoj razmjeni u Čileu, na odjeljenju opšte hirurgije, gdje se ta moja zainteresovanost samo potvrdila”, dodaje.
Prije nego što je počela raditi u UKC-u Republike Srpske, mjesec dana je provela na Institutu za majku i dijete “Dr Vukan Čupić” u Beogradu. Taj period smatra jednom od ključnih potvrda da je dječja hirurgija njen životni izbor.
“Prije nego što sam počela raditi na Klinici za dječju hirurgiju, ovdje na UKC-u, 2021. godine provela sam mjesec dana na Institutu za zdravstvenu zaštitu majke i djeteta ‘Dr Vukan Čupić’ u Beogradu. Nije bilo planski, ali ono što je meni značilo jeste da je boravak tamo potvrdio da je dječja hirurgija moj put“, navodi dr Došlov-Šekara.
svakodnevnom radu njen raspored je podijeljen između operacione sale, ambulanti i odjeljenja, gdje prati djecu koja su hospitalizovana.
“Što se tiče našeg svakodnevnog rada, tri dana sedmično radimo u operacionoj sali, dok preostale dane provodimo u hirurškoj i specijalističkoj ambulanti. Takođe, tu je i rad odjeljenskog ljekara na odjelu, gdje pratimo djecu koja su hospitalizovana“, dodaje dr Došlov-Šekara.
Iako je dječja hirurgija jedna od najzahtjevnijih grana medicine, Emilija kaže da svaki dan nosi trenutke zbog kojih ovaj posao vrijedi.
“Teško je izdvojiti neki momenat u posljednjih pet, šest godina jer u svakom danu nađete neku lijepu stvar koja vam izmami osmijeh. Da li je to dijete kod kojeg nešto radite, a u očima mu ne vidite strah nego povjerenje, jer ste uspostavili neku vezu s njim. Ili oni momenti kada na licima roditelja vidite olakšanje, jer znaju da će im dijete biti dobro“, ističe ona.
Naglašava da dječja hirurgija ne podrazumijeva samo rad sa malim pacijentima, već i stalnu komunikaciju sa roditeljima, koji su često jednako važan dio procesa liječenja.
“Generalno, prija mi sam rad sa djecom, međutim uz taj rad sa djecom uvijek imate i onu stranu roditelja, gdje ne radite sa jednom osobom, nego sa dvije osobe morate uspostaviti odnos, objasniti im o čemu se radi”, kaže dr Došlov-Šekara.
Za nju je operaciona sala mjesto u kojem hirurg najviše osjeća smisao svog poziva.
“Rad u operacionoj sali, to je ono što svaki hirurg voli i to mu najviše diže energiju”, dodaje.
Kao mlada ljekarka i majka, Emilija priznaje da nije lako uskladiti privatni i profesionalni život, ali da je podrška porodice ključna.
“Poprilično je izazovno uskladiti profesionalni i porodični život, ali uz bezrezervnu podršku partnera i uže porodice sve uspijemo postići”, naglašava.
Govoreći o mladim ljekarima, kaže da se često suočavaju sa velikim pritiskom i odgovornošću, ali i da je važno ne odustajati i učiti svakodnevno.
“Mislim da se nalazimo u nezavidnom položaju. Kada dođemo na kliniku, često nismo spremni za to što nas očekuje, ali uvijek se tu nađu ljudi koji će vam pokazati i uvesti vas u posao“, poručuje dr Došlov-Šekara.
Na kraju ističe da želi ostati ljekar koji nije izgubio empatiju, uprkos izazovima profesije.
“Kakvog ljekara želim da izgradim od sebe? Prije svega, savjesnog, ljekara koji nije izgubio empatiju, vrijednog, što smo i svi u medicini, jer svi dajemo od sebe i više nego što možemo pružiti“, zaključuje Emilija Došlov-Šekara.
