Deveti maj, Dan pobjede nad fašizmom, za mene i za srpski narod nije samo istorijski datum, istakao je predsjednik SNSD-a Milorad Dodik povodom obilježavanja Dana pobjede nad fašizmom.
Kolumnu lidera SNSD-a prenosimo u cijelosti:
Deveti maj, Dan pobjede nad fašizmom, za mene i za srpski narod nije samo istorijski datum. To je i dan sjećanja na ogromno stradanje srpskog naroda, koji je zajedno sa ruskim narodom bio među najvećim žrtvama nacističke i fašističke ideologije u Evropi. Malo je naroda koji su tako skupo platili slobodu kao što su to platili Srbi i Rusi.
Dan duboke, iskonske zahvalnosti ruskom i sovjetskom narodu
To je dan duboke, iskonske zahvalnosti ruskom i sovjetskom narodu koji je podnio najtežu žrtvu u borbi protiv zla koje je prijetilo da proguta čitavu Evropu. Preko 27 miliona poginulih sinova i kćeri Rusije nisu dali svoj život samo za svoju otadžbinu – oni su oslobodili svijet od nacističke pošasti. Evropa im duguje vječnu zahvalnost. Bez ruske krvi, bez Staljingrada, bez juriša na Berlin, danas ne bismo govorili o slobodi, već o mraku koji bi još vladao našim kontinentom.
Srpski narod je u toj borbi podnio strašne žrtve. Kozara je postala simbol stradanja i otpora, mjesto gdje su čitava sela nestajala u plamenu, gdje su majke ostajale bez djece, a djeca bez roditelja. Jasenovac i Donja Gradina ostali su trajni biljeg monstruozne politike istrebljenja koja je nad Srbima sprovođena samo zato što su bili ono što jesu. Na tim mjestima nije ubijan samo narod – pokušavano je da se ubije i njegovo ime, vjera, kultura i pravo na postojanje.
Znamo cijenu slobode
Republika Srpska i srpski narod tu zahvalnost nose u srcu. Mi znamo šta znači boriti se protiv fašizma. Znamo cijenu slobode. Zato je naše savezništvo sa Rusijom vječno i nepokolebljivo. Rusija je u najtežim trenucima za nas bila uz nas, a mi ćemo uvijek biti uz Rusiju. Naša bratska veza nije stvar prolazne politike – ona je utkana u srca, istoriju i sjećanje.
Kada govorimo o Danu pobjede, govorimo i o zavjetu da nikada ne zaboravimo one koji su položili život da bi srpski narod opstao. Naši preci nisu birali lakši put. Birali su slobodu, i kada je ona značila stradanje, golgotu i žrtvu. Zato srpski narod nikada neće pristati da mu oni koji su bili na pogrešnoj strani istorije danas određuju šta smije da pamti, koga smije da poštuje i kako smije da obilježava svoju istoriju.
Danas svijet, nažalost, u mnogo čemu podsjeća na ono predvečerje pobjede 1945. godine. Ponovo se vode bitke za sudbinu čovječanstva. Ponovo se nameću hegemonije, ponovo se krše međunarodno pravo i suverenitet država. Jasno je da nema trajnog mira, ni globalnog ni evropskog, bez ravnoteže snaga i bez priznavanja legitimnih interesa Rusije. Mir se ne gradi na diktatu jedne sile, već na dogovoru velikih naroda koji poštuju jedni druge. Sa Rusijom se mora pronaći zajednički jezik o pravilima po kojima će svijet funkcionisati – bezbjednosno, politički i ekonomski.
Savremena verzija onoga što smo vidjeli i u Drugom svjetskom ratu
Posljednje tri decenije pokazale su da je mir najviše ugrožen politikom nekoliko američkih administracija nakon završetka Hladnog rata. Umjesto da grade partnerstvo, one su krenule u ekspanziju, u okruživanje Rusije, u nametanje unipolarnog svijeta. U tome su ih, nažalost, revnosno podržavale snage u Evropi koje su direktni duhovni potomci najvećih kolaboracionista nacizma i fašizma. Danas se, ogrnuti plavom zastavom Evropske unije, usuđuju da drže pridike ruskom i srpskom narodu. Zaboravljaju da su njihovi preci 1941. dočekivali okupatore s cvijećem, dok su naši djedovi ginuli u šumama i po brdima za slobodu.
U Republici Srpskoj to vidimo najbolje na djelu. Oktroisanje Kristijana Šmita za lažnog “visokog predstavnika” – bez saglasnosti Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija i suprotno Dejtonskom sporazumu – predstavlja klasičan primjer neokolonijalnog ponašanja. To je savremena verzija onoga što smo vidjeli i u Drugom svjetskom ratu: spoljašnji namjesnik ili vazal koji dolazi da ukine demokratske procedure, da poništi zakone i institucije, da omogući majorizaciju srpskog naroda i pljačku naših resursa.
Posljednji put kada su Nijemci upravljali ovim prostorima, to je takođe bilo na užas srpskog naroda. Srbi su tada svoj otpor platili masovnim stradanjima, jamama, logorima i spaljenim selima, ali nisu pristali na pokornost. Upravo zato današnje generacije imaju obavezu da ne pokleknu pred pritiscima i da čuvaju svoja ognjišta, svoju budućnost i nasljeđe koje su nam preci ostavili.
Dok su Nijemci nekada dolazili tenkovima da uzmu naše rudnike i šume, danas to pokušavaju da urade preko jednog svog namjesnika koji ukida volju naroda izraženu na izborima.
Srpski narod to nikada neće prihvatiti. Mi smo narod koji je uvijek birao slobodu, a ne ropstvo. Zato smo uvijek bili i bićemo uz ruski narod – jer su Rusi ovdje, na našim prostorima, ginuli nesebično da bi nam obezbijedili slobodu. Nisu dolazili da uzmu, već da oslobode.Srpski i ruski narod povezani su upravo tom istorijskom žrtvom i razumijevanjem da nema slobode bez spremnosti da se za nju plati najveća cijena. Na oltar evropske slobode naši narodi položili su milione života. Zato niko nema pravo da danas relativizuje naš doprinos pobjedi nad fašizmom niti da nas uči šta su sloboda i antifašizam.
Deveti maj nas podsjeća da zlo nikada ne nestaje zauvijek, već se samo maskira. Danas, kao i 1945, pobjeda će pripasti onima koji brane pravdu, suverenitet i dostojanstvo naroda. Republika Srpska stoji čvrsto uz Rusiju u toj borbi. Neka nam Dan pobjede bude inspiracija da sačuvamo slobodu koju su naši preci platili najskupljom cijenom.
Živjela Rusija!
Živjela pobjeda!
Živjela Republika Srpska!
