Nedavno je u medijima odjeknula vijest kako su u pojedinim školama Ujedinjenog Kraljevstva analogni satovi zamijenjeni digitalnim, a usljed šokantnog saznanja da nove generacije u sat sa kazaljkama uopšte i ne znaju da gledaju.
Vještine koje djeca sve teže savladavaju:
- Gledanje vremena na analognom satu
- Vezivanje pertli
- Razlikovanje lijeve i desne strane
- Osnovne računske operacije
- Razlikovanje ćirilice i latinice
Sudeći prema riječima predsjednika Foruma srednjih stručnih škola, Milorada Antića, ni u Srbiji situacija nije ništa blistavija, pa i tamo učenici ne samo da, ističe on za Telegraf.rs, ne znaju da gledaju u sat, već imaju problem i sa drugim radnjama koje su pređašnjim generacijama bile “mačiji kašalj”.
Učenici imaju problema sa osnovnim vještinama
Pored problema sa gledanjem u analogni sat, vještine koju su nekada djeca usvajala i prije polaska u školu, danas učenicima, priča Antić, sve više predstavlja problem i vezivanje pertli, kao i razlikovanje lijeve i desne strane.
Još jedna pogubna činjenica po srpsko društvo je i što sve više gimnazijalaca ima problem da, priča Antić, razlikuje ćirilicu od latinice.
“Što se tiče tih analognih satova, tako je, i naša deca ne znaju da gledaju na sat. Veliki broj učenika, od prvog do četvrtog razreda, ne zna da gleda ukoliko su kazaljke u pitanju. A to je evidentno, zato što ih niko nije naučio. Očigledno niko nije imao nameru, ni volju, ni želju da ih nauči. Desiće se situacija da u blizini neće imati digitalni sat, već samo analogni, pa da neće znati da se snađu, a to je, priznaćete, strašno. Veliki broj učiteljica mi kaže da sve više dece ne zna ni da veže pertle”, objašnjava Antić, pa dodaje zašto misli da je to tako.
Telefoni i digitalne tehnologije mijenjaju navike djece
“Čim se probude, oni uhvate telefone i gledaju u njih. Mislim, od igrica do raznoraznih tih društvenih mreža i svega i svačega što im ne treba. Obično su igrice u pitanju kad su klinci od prvog do četvrtog razreda. A, pritom, niko im, doslovno, nije ni pokazivao, niti ukazivao da treba da nauče da gledaju u sat, da vezuju pertle i tako neke slične radnje. Niko da kaže – hajde da ih naučimo nešto što bi bilo korisno u životu, što bi na neki način vama trebalo u tom daljem životu i tokom daljeg školovanja. Ne, ne, ne…To danas kao da im nije prioritet”, dodaje on.
Nastavnici upozoravaju na nove probleme u školama
Prema tome, ističe Antić, to je sada jedan ozbiljan apel svim učiteljicama i vaspitačima da obrate pažnju na obične stvari u životu koje su im potrebne u svakodnevnici.
Pored nepoznavanja analognog sata i problema sa vezivanjem pertli, naša djeca sve češće, govori dalje Antić, imaju problem sa razlikovanjem lijeve i desne strane, ali i sa razlikovanjem ćirilice od latinice i to u odmakloj školskoj dobi.
“I to je sve češća pojava. Ne znaju koja je leva, a koja desna noga. Nije u velikom broju, ali ipak ima dece koja stvarno ne znaju. Takođe, problem im stvara i rešavanje nekih osnovnih računskih operacija. Sabiranje i oduzimanje do 10, to je problematično. Lakše im je na mobilnim telefonu da to reše, nego sami. Dakle, svakako mislim da ne treba odbaciti ono što je bilo korisno i dobro. Očigledno je da se ove osnovne stvari sada preskaču ili za njih nema motiva, kako među decom, tako i među roditeljima i nastavnicima. Desi se u gimnaziji da srednjoškolci ne razlikuju latinicu i ćirilicu, ili kad mu kažete napišite sastav na ćirilici, onda on ne zna da napiše i tako dalje”, govori Antić i ističe da je zadatak svih struktura da porade na ovom novootkrivenom problemu među srpskom mladom populacijom.
Objasnio je Antić ovom prilikom i koje je to normalno vrijeme kada bi djeca trebalo da nauče radnje poput gledanja u sat ili vezivanja pertli.
Kada djeca treba da nauče osnovne životne vještine
“Normalno je da to znaju već od pet godina, pa do polaska u prvi razred. Posle toga već nije normalno da dete nije osposobljeno da samo te stvari može da uradi za sebe i da bude samostalno u njima. Kako bismo izbegli ovakve neprijatnosti mišljenja sam da treba da se obrati pažnja na, kako sam već rekao, sve strukture društva. Bitna je dobra priprema učitelja i nastavnika. Zatim, treba i analizirati učenike. Nisu svi isti. Od inteligencije do toga ko šta i koliko zna i koliko može da nauči. Dobra priprema dosta vredi”, zaključuje Antić.
