Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici danas obilježavaju Miholjske zadušnice, praznik posvećen sjećanju na preminule. Ovaj dan uvijek pada u subotu uoči Miholjdana, a vjernici danas obilaze grobove najmilijih, pale svijeće i mole se za pokoj njihovih duša.
Zadušnice su dani posvećeni molitvama za umrle, a u crkvenom kalendaru postoje četiri takva dana koja se obilježavaju uvijek subotom. Danas, na Miholjske zadušnice, običaj nalaže da se sjećamo onih koji više nisu sa nama i da im pokažemo da nisu zaboravljeni.
Prema tradiciji, na groblje se danas obavezno iznose kuvano žito, crno vino i svijeće.
Kuvano žito predstavlja simbol smrtnog tijela i besmrtne duše u svjetlosti Carstva nebeskog. Crno vino, kojim se žito preliva, simbolizuje Božje milosrđe kojim se zacjeljuju rane grijeha. Svijeća je simbol Hristove svjetlosti i svjetlosti koja treba da obasja duše preminulih.
Običaji na groblju i u crkvi
Kada se dođe na groblje, pale se svijeće za pokoj duše. Običaj je da se upali po jedna svijeća za svakog preminulog, a grobovi se sređuju i kade tamjanom. Sveštenici u crkvama danas služe parastose i pomene, pa, ukoliko niste u mogućnosti da odete na groblje jer su vaši najmiliji sahranjeni daleko, običaj je da se ode u najbližu crkvu.
Tamo se žito daje na osvećenje, pale se svijeće i čitaju molitve za upokojene. Vjeruje se da je molitva u crkvi ili na groblju ono što dušama umrlih najviše znači.
Crkva uči da se hrana ne iznosi zato što je pokojnicima fizički potrebna, jer su duše bestjelesne i ne jedu. Prava svrha iznošenja hrane jeste milostinja. Hrana se iznosi da bi se podijelila sa siromašnima, prolaznicima i onima koji nemaju, kako bi se oni nahranili i u znak zahvalnosti rekli: „Bog da mu dušu prosti“ ili „Za pokoj duše“. Vjeruje se da to dobro djelo direktno pomaže duši preminulog.
Običaj je da se hrana podijeli i sa rodbinom i prijateljima koji su došli na groblje da odaju počast. Svi uzimaju po zalogaj za pokoj duše. Zato se hrana na groblju nikada ne odbija.
Pored žita i vina, narodni je običaj da se iznose pogača (krsni hljeb), pita, kafa, kao i hrana koju je pokojnik najviše volio za života. Količina hrane zavisi od običaja u različitim krajevima Srbije – u nekim dijelovima iznose se prave gozbe, dok se u drugim nosi samo simbolično (žito, vino i pecivo). Crkva uvijek savjetuje skromnost.
Ono što ostane ne bi trebalo da se baca. Poželjno je ostaviti dio na grobu za siromašne koji će kasnije proći ili tu hranu podijeliti onima kojima je potrebna.
Davanje milostinje
Jedan od najvažnijih običaja na Zadušnice jeste davanje milostinje. Hrana koja se iznosi na groblje ne nosi se da bi se preminuli „nahranili“, već da bi se podijelila sa siromašnima i onima kojima je potrebna, uz riječi: „Za pokoj duše“. Vjerovanje kaže da se na današnji dan prosjacima i siromašnima ne smije odbiti milostinja, jer je dijeljenje sa drugima i činjenje dobrih djela najbolji način da se ugodi dušama naših predaka.
Danas je dan za tišinu, sjećanje i molitvu. Zato upalite svijeću i sjetite se onih koji su ostavili trag u vašem životu.
