BEOGRAD – Srpska pravoslavna crkva (SPC) danas slavi Svetog Georgija (Đurđevdan), jednog od devet velikomučenika i prvih stradalnika za hrišćansku vjeru.
Praznik Svetog Đorđa obilježava dolazak proljeća, buđenje prirode, zaštitu stoke i ljudi, i nosi bogat splet običaja, vjerovanja i rituala – i hrišćanskih i predhrišćanskih.
Đurđevdan je jedna od najčešćih slava kod Srba.
S obzirom na to da je danas srijeda, trpeza mora da bude posna.
Zaštitnik slabih i nemoćnih
Prema predanju, ovaj svetitelj je zaštitnik slabih, nemoćnih i onih koji su ugroženi na bilo koji način.
Rođen je između 275. i 280. godine u maloazijskoj oblasti Kapadokiji, u bogatoj i uglednoj hrišćanskoj porodici.
Kada mu je otac postradao kao hrišćanin, majka se preselila u Palestinu, gdje je dječak odrastao.
Stradao za vjeru
Već u 20. godini dospeo je do čina tribuna u službi cara Dioklecijana.
U to vrijeme car je započeo veliki progon hrišćana, a Đorđe je stupio pred cara i rekao da je i on hrišćanin.
Time je započelo njegovo stradanje za veru. Tamnica i strašna mučenja nisu ga pokolebali, on se neprestano molio Bogu i Bog ga je iscjeljivao i spasavao smrti.
Kada je Đorđe molitvom vaskrsao jednog pokojnika, mnogi su primili vjeru Hristovu, a među njima je bila i careva žena Aleksandra.
Car je potom odlučio da Đorđa i svoju ženu osudi na smrt sječenjem glave.
Carica Aleksandra je izdahnula na putu do mjesta pogubljenja, a Georgije je posječen 23. aprila, odnosno 6. maja po novom kalendaru 303. godine.
Zaštitnik mnogih država i gradova
Svetog Georgija proslavljaju i katolici i pravoslavci, svako po svom kalendaru.
Posvećeni su mu mnogi manastiri, među kojima je najpoznatiji manastir Đurđevi Stupovi.
Sveti Georgije je poštovan kao zaštitnik mnogih država i gradova u Evropi.
Proslavljaju ga Grci, Rusi, Bugari, Srbi, Englezi, Francuzi, Nemci, Italijani, i drugi narodi.
Ujedno je i najveći romski praznik koji simbolizuje dolazak proljeća
Prikaz Svetog Georgija koji ubija aždaju, simbol paganstva, zasnovan je na popularnoj legendi hrišćanske mitologije – Georgije i Aždaja.
Praznik sa najviše običaja
Đurđevdan je u srpskom narodu praznik sa najviše običaja. Đurđevdan se u narodu smatra za granicu između zime i ljeta, praznik koji se odnosi na zdravlje ukućana, udaju i ženidbu mladih, plodnost stoke i dobre usjeve.
Stoga se većina običaja koji postoje u narodnom vjerovanju odnose na zaštitu, zdravlje i plodnost.
Ključni običaji:
- Pletenje vjenčića
- Umivanje i kupanje
- Kićenje doma zelenilom
- Običaji za neudate djevojke
- Ritualna muža ovaca
Običaj je da se na ovaj dan pletu vjenčići od ljekovitih trava koji se bacaju u tekuću vodu.
Pletu se vjenčići od “đurđevskog cvijeća”: đurđevka, mlječike i drugog, i njime se okite ulazna vrata na dvorištu i kući.
Na sam Đurđevdan treba požuriti i u rano jutro izaći na polja gde se beru cvijeće i druge travke.
Ovo se čini da bi godina i dom bili “berićetni“, pa se u narodu kaže: “Da bude zdravlja, ploda i roda u domu, polju, toru i oboru“.
Djevojke su na Đurđevdan u ranim jutarnjim satima plele vijenac, a zatim kroz isti gledale mladiće koji im se dopadaju.
One koje sa nestrpljenjem čekaju udaju, vjenčić koji su isplele bace u obližnju rijeku ili potok, a ukoliko on plovi po površini vode, naredne godine će obući vjenčanicu.
Ukoliko vijenac potone, ljubav svog života će sačekati još malo.
U nekim krajevima ti vijenci se ne bacaju, već stoje iznad vrata čitavu godinu, do sledećeg Đurđevdana. Vjeruje se da vjenčić ukućanima donosi zdravlje, a polju berićet.
Vijenac ukraden sa djevojčine kuće simboliše to da onaj koji ga ukrade jednog dana može da postane njen budući muž.
Mnogi prave krstove od lijeskovog pruća i stavljaju ih po njivama, baštama i zgradama – da bi se sačuvali od grada (slično krstovima od badnjaka za Božić).
Uoči Đurđevdana, domaćica spušta u posudu punu vode razno proljećno bilje: dren, pa za njim zdravac, i na kraju grabež i crveno jaje, čuvarkuću koja je ostala od Uskrsa, to se zatim stavi pod ružu u bašti da prenoći.
Ujutru se svi redom umivaju vodom:
djeca – da budu zdrava kao dren,
- djevojke – da se momci grabe oko njih,
- stariji – da budu zdravi,
- domaćin – da mu kuća bude dobro čuvana.
Običaj je i da žene i djevojke donesu uveče kući, uoči Đurđevdana, vodu sa vodeničkog kola. U nju treba staviti različito bilje, a naročito selen, pa se na Đurđevdan tom vodom umiti, da bi se od njih “svako zlo i prljavština otresli i otpali”.
U pojedinim krajevima Srbije se tokom branja cvijeća dvojke i mladići “gađaju” biljkom prilepača. To je korovska biljka, stablo joj je uspravno ili malo poleglo, a listovi na vrhu su ljepljivi. Ukoliko vam se dopada neki mladić ili dvojka, trebalo bi da bacite ovu biljku na simpatiju, pa ako se zalijepi, to znači da će se i on ili ona “zalijepiti za vas”.
Još jedno drvo danas ima posebno značenje, a to je grab. Kada naiđete na grab u šumi tokom branja đurđevka, trebalo bi da se zaljuljate na grani, kako bi se vaša simpatija “grabila” za vas. Pored ljuljanja, olistalim grančicama graba momci i djevojke kite kuće i kapije na Đurđevdan, kako bi lakše našli bračnog druga. Naravno, bere se i đurđevak.
Mladići u ponoć odlaze do kuća djevojaka koje im se sviđaju, skidaju kapije i odnose ih negdje daleko i tako stvaraju muke roditeljima koji zatim moraju da ih traže po selu. Vjeruje se da će tako djevojka udati te godine.
Veče uoči Đurđevdana domaćini su imali običaj da odaberu dva mlada luka u bašti, od kojih jedan predstavlja sreću, a drugi nesreću. Potom im se perke poravnaju makazama, a na praznik se izjutra provjeri koji je više izrastao. U zavisnosti od toga koji je viši luk – pratiće nas sreća ili nesreća tokom godine.
Tradicionalno se vrši prva muža ovaca za tu godinu, često kroz vjenčiće, kako bi mlijeko bilo masno i zdravo
Vjerovanja
Prema vjerovanju, na današnji dan se sreću zima i proljeće.
Ako je na Đurđevdan vedro vrijeme, biće plodna godina, kaže staro vjerovanje, a ako pada kiša, predstoji sušno ljeto.
Prema narodnim pjesmama, na Đurđevdan su se sastajali i hajduci, pa je tako Đurđevdan hajdučki sastanak.
Đurđevdan je praznik stočara, pa su se običaji najduže zadržali u planinskim krajevima.
Treba poraniti i ne valja spavati preko dana. Ako to uradite, rizikujete da vas glava boli preko cijele godine. Ali, narod je i za ovo smislio luhek. Ako vam se već desi da danas zadrijemate, onda na Markovdan, osmog maja, treba “spavati na istom mjestu” i bol će prestati.
Svetog Georgija SPC slavi dva puta godišnje
Srpska pravoslavna crkva ga slavi dva puta godišnje.
Glavni praznik je Đurđevdan i praznuje se 6. maja po gregorijanskom kalendaru (23. aprila po crkvenom kalendaru), a drugi je prenos moštiju i obnavljanje Hrama Svetog Georgija – Đurđic, koji se slavi 16. novembra (3. novembra po crkvenom kalendaru).
