BANjALUKA – Neke priče počinju slučajnim susretom, a neke porukama koje godinama ostaju nepročitane. Upravo tako je počela ljubavna priča Brazilke Gabriele da Kruz Silva, koja je nedavno u Banjaluci izgovorila sudbonosno “da” našem sugrađaninu Milanu Mirkoviću.
Početak njihove ljubavi i zajedničkog života mlada Brazilka, a sada i Banjalučanka, podijelila je za “Glas Srpske”.
– Moj muž mi je slao poruke na “Fejsbuku” još od 2018. godine, ali nisam ni znala da postoje. Godinama kasnije počeo je da mi piše na “Instagramu”. Povremeno bih vidjela njegove poruke i pročitala njegove komplimente, ali nikada nisam odgovorila. Za mene je bio samo još jedna osoba na društvenim mrežama – ispričala je Gabriela.
Sve se promijenilo u junu 2024. godine, kako kaže mlada Brazilka, kada joj je njen dragi poslao drugačiju vrstu poruke.
– Umjesto da pokuša da privuče moju pažnju, jednostavno je poželio da mi Bog pomogne kroz moje životne borbe i donese sreću u moj život, iako je vjerovatno mislio da me nikada neće upoznati. Ta poruka me je duboko dirnula i tada sam mu prvi put odgovorila – prisjetila se ona.
Prema njenim riječima, početkom 2026. godine počeli su da zaista upoznaju jedno drugo.
– U tom periodu života bila sam spokojna i mnogo sam razmišljala o svojoj želji da osnujem porodicu. Često sam razgovarala s Bogom o tome i molila se za smjernice za budućnost – kazala je Gabriela.
Njihovi razgovori počeli su kada je tražila pomoć u vježbanju engleskog jezika, ali su, kaže, brzo prerasli u nešto mnogo značajnije.
– Razgovarali smo svakog dana i, uprkos udaljenosti i vremenskoj razlici između Brazila i BiH, pričali smo o svemu, porodici, snovima, vrijednostima, braku i djeci – navela je ona.
Istakla je da je vremenom shvatila da dijele iste životne ciljeve.
– Takođe sam otkrila da nije bio zainteresovan za mene samo nekoliko mjeseci. Pratio je moj život godinama – rekla je Gabriela.
Nakon vjenčanja pronašla je staru poruku koju joj je Milan poslao tokom pandemije.
– U njoj je pisalo “Nadam se da si sigurna od ovog glupog virusa. Molim se za tebe” i to me je duboko dirnulo. Molio se za mene tokom teškog perioda mog života, u vrijeme kada nisam ni znala da postoji – zaključila je ona.
Njihova priča djelovala je gotovo nevjerovatno, rekla je Gabriela.
– Živjeli smo na različitim kontinentima, govorili različitim jezicima i dolazili iz različitih kultura. Ipak, istovremeno sam osjećala nevjerovatan mir. A ponekad mir govori glasnije od logike – naglasila je mlada Brazilka.
Njena porodica je bila zabrinuta zbog toga koliko se brzo sve dešavalo.
– Kada su ga upoznali, prepoznali su istu onu iskrenost, poštovanje i ljubaznost koju sam i ja pronašla u njemu. Na kraju svog odmora u Brazilu zaprosio me je. Ubrzo nakon toga otputovali smo u Pariz, a potom u BiH, gdje sam upoznala njegovu porodicu i gdje sam dočekana sa velikom toplinom – ispričala je ona.
Odlazak iz Brazila zbog ljubavi za Gabrielu nije bio teška odluka.
– Volim Brazil, svoju porodicu, svoje korijene i Rio de Žaneiro, ali željeli smo da izgradimo zajednički život, a bezbjednost je bila važan faktor u tom izboru – pojasnila je ona.
Od njenog dolaska Banjaluka ju je prijatno iznenadila na mnogo načina.
– Ono što me je najviše impresioniralo bili su mirna atmosfera, prelijepa priroda, koju apsolutno obožavam i snažan osećaj sigurnosti. Takođe uživam gledajući kako ljudi cijene jednostavne trenutke u životu, sjedenje u kafićima, lagane razgovore običnim utorkom i provođenje kvalitetnog vremena sa porodicom i prijateljima – navela je Gabriela.
Izazova nije nedostajalo, kaže, još uči jezik i često se oslanja na engleski, aplikacije za prevođenje, pa čak i gestikulaciju da bi komunicirala.
– Nedostaju mi porodica, brazilske plaže, slatki mango i neke od sitnih blagodati svakodnevnog života. Ali svaka velika promjena zahtijeva prilagođavanje, a slučajna otkrića čine da sve to vrijedi – dodala je Gabriela da Kruz Silva.
Spokoj
Kada bi morala da opiše Banjaluku nekome u Brazilu, Gabriela da Kruz Silva rekla bi da je to grad koji zrači spokojem.
– To je mjesto okruženo prirodom, bezbjedno, gostoljubivo i blagosloveno sporijim tempom života. To je mjesto gdje ljudi, čini se, imaju više vremena da zaista žive, razgovaraju i budu prisutni jedni sa drugima – zaključila je ona, prenosi Glas Srpske.
