Hrvatski glumac Rene Bitorajac oglasio se povodom brojnih reakcija koje su posljednjih dana izazvali njegov angažman u filmu Lordana Zafranovića „Zlatni rez ’42 – Djeca Kozare“, kao i odluka da se zajedno sa dijelom hrvatskih kolega ne pojavi na beogradskoj premijeri.
Bitorajac u filmu tumači Vjekoslava Maksa Luburića, jednog od istaknutih funkcionera ustaškog režima i jednog od ljudi povezanih sa sistemom logora Jasenovac.
Film Lordana Zafranovića govori o stradanju djece i drugih žrtava u Jasenovcu tokom 1942. godine. Ostvarenje je nastalo prema scenariju Arsena Diklića i Lordana Zafranovića iz 1986. godine, a kroz perspektive žrtava i počinilaca bavi se pitanjem nastanka i djelovanja zla. Film traje čak 249 minuta i sastavljen je od 14 slika i epiloga. (fest.rs)
Bitorajac je poručio da je ulogu prihvatio prije svega kao glumački izazov, ističući da bira uloge koje su mu zanimljive, zahtjevne i umjetnički vrijedne.
Kako je naveo, ponuda da radi sa Zafranovićem bila je prilika koju nije želio da propusti, posebno imajući u vidu reputaciju reditelja i značaj teme kojom se film bavi.
Glumac se osvrnuo i na kritike koje su uslijedile nakon što je film počeo izazivati političke i javne polemike. Naglasio je da je film sniman u drugačijim okolnostima od današnjih i da u vrijeme kada je produkcija realizovana nije bilo aktuelnih političkih okolnosti koje se danas povezuju sa ovim ostvarenjem.
Posebno je odbacio tvrdnje da je njegov angažman bio motivisan političkim razlozima.
„Zlatni rez ’42 – Djeca Kozare“ otvorio je 53. FEST u Beogradu 2. oktobra, a upravo je izbor ovog filma za svečano otvaranje izazvao brojne reakcije. Pored Bitorajca, u filmu igraju Leon Lučev, Milan Marić, Milivoj Beader, Aleksej Bjelogrlić, Anica Dobra, Katarina Radivojević, Irfan Mensur i brojni drugi glumci iz regiona. (fest.rs)
Film je realizovan kao veliki regionalni projekat, uz više od 100 glumaca i više od 60 profesionalaca iz regiona. Za potrebe snimanja izgrađena je kompleksna scenografija na više lokacija u Srbiji kako bi događaji iz ljeta 1942. godine bili što uvjerljivije prikazani. (РТС)
Zafranović je ranije istakao da je ovom projektu pristupio kao djelu od posebne odgovornosti, navodeći da je riječ o višedecenijskom radu i filmu koji je želio da ostane budućim generacijama. (fest.rs)
Bitorajac je, govoreći o kritikama zbog uloge Maksa Luburića, poručio da će i ubuduće birati uloge prema umjetničkom izazovu, a ne prema tome kako će ih određeni dio javnosti doživjeti.
Njegovo obraćanje uslijedilo je nakon što su se u javnosti pojavile brojne kritike na račun hrvatskih glumaca koji su učestvovali u filmu, dok je istovremeno uoči FEST-a bilo mnogo polemike i oko njihovog izostanka sa premijere.
Bitorajac je, međutim, naveo da hrvatski glumci nisu bili izloženi prijetnjama, već da nisu željeli da učestvuju u onome što smatraju mogućim političkim instrumentalizovanjem filma. (Dnevni list Danas)
„Zlatni rez ’42 – Djeca Kozare“ tako je, osim zbog same filmske priče o Jasenovcu i stradanju djece, postao i predmet šire javne rasprave o odnosu umjetnosti, istorije i politike u regionu.
