Devetogodišnja Maša iz Banjaluke je dijete s autizmom, a s obzirom na dijagnozu, potrebna joj je stalna njega druge osobe, zbog čega njen otac Zoran Gotkovski ne može raditi, a majka Aleksandra je preminula od karcinoma prije tri godine.
Oni žive u banjalučkom naselju Obilićevo, u iznajmljenom stanu, dok se ostala rodbina odselila ili umrla, pa su prepušteni sami sebi.
U svakodnevnoj posvećenosti i brizi o kćeki, Zoran se brine i razmišlja kako dalje, a pogotovo kad se nad njih nadvije tamni oblak straha i beznađa.
Gotkovski pojašnjava da Maša ima dijagnozu autizma sa stopostotnim invaliditetom te da nosi pelene.
“Zadnje tri godine je vrlo teško, otkad je supruga umrla. Dok je ona bila živa, moglo se nekako živjeti, ali sada je sve teže. Maša hoda, ali gdje god da izađemo, ona trči, grebe, vrišti, pa sam i ja potonuo, i sada sve slabije izlazimo iz kuće”, priča Gotkovski za “Nezavisne“.
Iako imaju dječji dodatak i primaju invalidninu u ukupnom iznosu od 700 KM, Zoran ima i kredit, pa dok se sve oduzme, ostane im tek da prežive.
“Primam invalidninu, te dječji dodatak, što je oko 700 KM mjesečno. Sa tim parama mi bismo mogli preživjeti mjesec dana, ali ja imam kredit od 250 KM. Kad se sve oduzme, ostane nam 450 KM za režije i život. Npr. dječji dodatak je 208 KM, i on dođe petog u mjesecu, pa to banka odmah skine. Tek oko 15. u mjesecu stigne dodatak za invalidninu na Mašu, te onda dođem u situaciji da moram posuđivati od nekog”, priča on.
Ističe da je najgori period u zadnjih nekoliko mjeseci, kad se osjeća veoma loše.
“Ja sam 15 godina radio u jednoj firmi, ali kad odjednom prestaneš raditi, mnogo toga se promijeni, a sada imam i zdravstvenih problema, visok pritisak”, kaže Gotkovski.
Inače, Maša bude tri do tri i po sata u Centru “Zaštiti me”, a kako kaže, sa njom se možda moglo i ranije raditi, ali napredak se tek vidio nakon dolaska u ovaj centar.
“Ona ima dobru veliku motoriku, tj. trčanje, hodanje, ali je slaba mala motorika, ne zna crtati, pisati. Tek kad je krenula u Centar ‘Zaštiti me’, dobila je pravu pomoć od učiteljice, i u roku od nekoliko dana se osjetilo poboljšanje kod Maše. Ona je napravila čudo za samo sedam dana. Ranije sam Mašu vodio i na sport, džudo, plivanje, ali sada je sve teže, zatvorili smo se u kuću”, dodaje on.
Ostalo mu je još oko četiri godine da isplati kredit, što je više od 11.000 KM koje treba vratiti.
“Radio sam reprogram kad se žena razboljela, kako bismo i nju liječili, ali je bilo kasno. Prije nekoliko mjeseci je jedan humani momak iz Banjaluke pokrenuo akciju, tokom koje su prikupljana sredstva kako bi mi pomogli da nekoliko mjeseci pokrijem rate kredita, na čemu sam mu veoma zahvalan”, ističe on.
Svi koji žele finansijski pomoći Maši i njenom ocu Zoranu, mogu to uraditi uplatom na ime Zoran Gotkovski, Addiko bank, na žiro račun: 5520301696195786.
