Iako nadležni tvrde da je stanje u azilu na Manjači zadovoljavajuće, volonteri i zaštitnici životinja upozoravaju na to da su uslovi loši i da samo zajedničkim snagama može biti pronađeno trajno rješenje.
Iz projekta “Životinje Banjaluka” Vladimir Milanović rekao je za “Glas Srpske” da internetom kruži mnoštvo sadržaja koji svjedoče o nemaru nadležnih u zapuštenom azilu.
– U takvim situacijama ljudi, volonteri i iskreni ljubitelji životinja vlastitim rukama su čistili azil, a među njima i Mila Šarić sa Udruženjem građana “Sretan pas”. Od nadležnih smo dobijali razna obećanja i pomoć, sprovedeni su pojedini projekti, ali stanje je i dalje daleko od onoga kakvo bi trebalo biti za grad poput našeg – poručio je on.
Priča o problemima, kazao je, počela je onog trenutka kada je azil premješten na Manjaču, za vrijeme mandata Igora Radojičića.
– Tada je započet projekat najmodernijeg azila na Balkanu. Radovi su krenuli, ali su ubrzo stali i glavni projekat nikada nije završen. Umjesto toga, uz pomoć udruženja i volontera, izvođeni su osnovni radovi kako bi se bar djelimično pomoglo životinjama – kazao je Milanović.
Više od 150 azilskih šapa danas, kako kaže, imaju najkvalitetniju hranu.
– Moja iskustva iz azila govore da su psi pregladni i agresivni. Moram pomenuti i da sam veterinara čuo kako govori da pse ne treba hraniti jer postaju agresivni kada su siti, što je suludo. To mjesto je mučilište, htjeli neki priznati ili ne – tvrdi Milanović.
Prema njegovim riječima, u azilu je zaposleno malo radnika, a iako bi trebalo da bude otvoren do 16 časova, kaže da se brojni građani i volonteri žale se da tamo nema nikoga.
Na lošu situaciju, kaže on, značajno utiče i sukob među pojedinim volonterima.
– Vlada mišljenje da je stranica za udomljavanje iz azila ugašena zbog nesložnih volontera koji kontantno stvaraju konflikte i napadaju ostale – dodao je Milanović.
Kaže da stiče utisak da pojedina udruženja osjećaju moralnu nadmoć zbog djela učinjenih za azil, te tvrde da je stanje dobro radi ličnog statusa.
– Niko nije bez greške, ni udruženja, ni volonteri, ni nadležni. Potrebno je da sjednemo za sto i dogovorimo konkretne korake – kazao je on.
Od Gradske uprave očekuje da posveti više pažnje i energije kako bi se unaprijedili uslovi u azilu na Manjači, u Banjaluci koja voli životinje.
– Neophodno je pružiti ruku jedni drugima, stvoriti pozitivnu atmosferu i pomoću najviših zvaničnika grada i Republike Srpske donijeti trajno rješenje ovog problema – zaključio je on.
Iz Odjeljenja za komunalne poslove rekli su za “Glas” da je stanje u azilu zadovoljavajuće, te da je Odlukom gradske Skupštine povjeren Centru za razvoj poljoprivrede i sela, a u toku je priprema ugovora.
– Kada je riječ o količini hrane u azilu, iste ima dovoljno za sve pse koji se nalaze tamo. Grad je zaposlio četiri radnika za rad u azilu sa napuštenim životinjama, a veterinarsku uslugu pruža ambulanta “Vet Medik” koja je prošla na tenderu – poručili su oni.
Prema njihovim riječima, urađen je niz različitih projekata, poput postavljanja klupa za posjetioce, postavljanje kontejnera za kabasti otpad, novih cijevi za septičku jamu, a urađeni su i temelji za 15 ispusta.
– U saradnji sa volonterima i udruženjima je napravljeno sedam ispusta, a nabavljen je i dio sijalica i kamera za video-nadzor. Pored toga, grad je obezbijedio kućicu za boravak štenaca u fazi vakcinacije, ali i dio sijalica za zagrijavanje – izjavili su iz ovog odjeljenja.
Radilo se, kako kažu, i na uređenju unutrašnjeg i vanjskog dijela azila.
– Postavljena je stolarija, novi unutrašnji boksovi, električne instalacije, palete, infracrvene lampe, pojilice i hranilice, kao i nova vrata koja ostavljaju mogućnost provjetravanja u ljetnim mjesecima, a izgrađeno je i vanjsko igralište za pse, obavljeno je hortikulturno uređenje prostora oko azila i pokrenuta nabavka kućica sa ogradom za ženke sa štencima i još mnogo toga – naveli su oni, dodavši da se grad trudi postići saradnju sa svim udruženjima za zaštitu životinja.
Udomljavanje
Vladimir Milanović ističe da grad mora da vrši reselekciju pasa i sprovodi programe udomljavanja kakvi su ranije postojali.
– U azilu se nalazi veliki broj pasa koji su bili vlasnički, izgubljeni ili napušteni. Oni koji dobiju poslovne prilike u inostranstvu svoje pse često ostave tamo. Mnogo je građana koji bi u azilu pronašli novog ljubimca kada bi se radila reselekcija – naveo je on.
Bez osobe zadužene za marketing i udomljavanje, tvrdi Milanović, azil će nastaviti da tone.
