Ovoga dana se praznuje prenos njegovih moštiju iz Rima, gdje je mučenički postradao, u Antiohiju, gdje je ranije bio arhijerej. Kada je Sveti Ignjatije bio pozvan u Rim, da pred carem Trajanom odgovara za svoju vjeru, na tom dugom putu pratilo ga je nekoliko građana iz Antiohije, pobuđeni na to velikom ljubavlju prema svom arhipastiru.
Svetitelj Božji, pošto se nikako nije htio odreći Hristove vjere prezrevši sva laskanja i obećanja cara Trajana, bio je osuđen na smrt i bačen u arenu pred zvijeri. Zvijeri su ga rastrgle i on je predao svoju dušu Bogu. Njegove posljednje riječi bile su: “Ostavite me da budem hrana zvijerima, preko kojih se može dostići Bog. Pšenica sam Božija, i meljem se zubima zvijeri, da se nađem čist hljeb Hristu.“
Njegovi pratioci prikupili su njegove kosti, prenijeli ih u Antiohiju i sahranili. Ali kada su Persijanci zauzeli Antiohiju u 6. vijeku mošti svetog Ignjatija ponovo su se vratile iz Antiohije u Rim, gdje se i sada nalaze u Crkvi Svetog Klimenta.
Tropar (glas 4):
Bio si nasljednik Apostola prestolom i zajedničar duhom, bogonadahnuto djelo si našao u viđenju duhovnog uzrastanja: Zbog toga si uzdizao riječ istine i radi vjere si do krvi postradao, sveštenomučeniče Ignjatije: Moli Hrista Boga da spase duše naše.
Prenos moštiju Svetog Ignjatija Bogonosca smatra se danom kada se nikako ne rade teški poslovi, a ovo naročito važi za žene koje treba da izbjegavaju predenje, tkanje, šivenje…
