Godinu dana nakon strašne tragedije, kada je 34-godišnjakinja bacila svoju kćerkicu u rijeku Savu, Županijski sud u Zagrebu objavio je nepravosnažnu presudu optuženoj majci.
Proglašena je krivom i osuđena na 15 godina zatvora. Izrečena joj je i mjera psihijatrijskog liječenja, a i nakon izlaska iz zatvora biće pod pojačanim nadzorom. Odlukom suda produžen joj je istražni zatvor. Danas nije dovedena na izricanje presude.
Priznala da je ubila kćer
Ubila je dijete koje joj je vjerovalo kao majci, ali više nema podmuklog načina izvršenja, stoji u obrazloženju presude. Obrazlažući presudu, sudkinja je kazala da je majka priznala da je ubila kćer. Opisala je kako je autom došla do korita Save, ušla sa djetetom u vodu i ispustila ga. Utvrđeno je da je dijete imalo teškoće u razvoju, ali nije imalo zvaničnu dijagnozu.
Tokom postupka provjeravano je da li je majka uopšte bila uračunljiva, odnosno da li je razumjela svoje postupke. Psihijatri su potvrdili da je bila bitno smanjeno uračunljiva, zbog teške depresivne reakcije na bolest djeteta i neuspješno liječenje.
Uključivala se u brojne programe, ali se na kraju suočila sa činjenicom da ima autistično dijete. To je uticalo na njenu svijest, ali je i dalje razumjela šta radi, odnosno da ubija svoje dijete. Ključan je bio jedan posjet igraonici, gdje djevojčica nije reagovala na njene pozive.
Tokom postupka svjedočili su suprug, sestra, roditelji i osobe iz igraonice. Analizirani su i snimci iz igraonice.
Bila je uvjerena da nije dobra majka
Utvrđeno je da je imala rizičnu trudnoću, a kada je dijete imalo 18 mjeseci primijetila je da zaostaje u razvoju. Na kraju je dala otkaz i posvetila se brizi o djetetu. Vodila je dijete na brojne programe, a i sama je kao terapeut radila s djetetom. Uprkos svemu tome, sud je na osnovu izjava svjedoka zaključio da je dijete čak i nazadovalo. Majka se stalno preispitivala i osjećala sve lošije.
Postala je anksiozna, zatvorena i izrazito negativna. Bila je uvjerena da nije dobra majka, zapustila je sebe, ali je stalno tražila savjete. Istovremeno se zatvarala u svoj svijet. Imala je i zdravstvenih problema, ali iako su joj ljekari rekli da joj je potrebna pomoć psihijatra, ništa nije preduzela. Na kraju je postala i suicidalna.
Dan nakon ubistva djeteta trebalo je da ide kod psihijatra
Porodica je pokušavala da dopre do nje. Čak su joj za 16. januar, dan nakon ubistva, zakazali pregled kod psihijatra. Sestri je 14. januara rekla da uzme njenog sina kod sebe, jer ona ne može da brine o njemu. Kako je imala zakazan termin kod ljekara sa članovima porodice, zaključila je da će izdržati do tada.
Tog 15. januara bila je u Centru za socijalni rad kako bi dobila pomoć. Raspitivala se da li dijete ima autizam. U 11.30 je napustila Centar. Potom je otišla u igraonicu i bila tamo do 15 časova.
Zaposlene su opisale da im se činila malodušnom. Na snimcima se vidjelo da je dijete sve vrijeme pratila u stopu. U 15.14 otišla je do rijeke Save i ispustila dijete. U 16.11 pozvala je policiju i rekla da je ubila dijete.
Otežavajuće okolnosti
Vještaci su potvrdili da je imala problem s prihvatanjem djeteta sa teškoćama, jer do tada nije imala većih životnih problema. Željela je da otkloni patnju koju je dijete imalo, ali i sopstvenu patnju kao roditelj djeteta sa posebnim potrebama.
Sve to uticalo je na visinu kazne. Kao otežavajuća okolnost ocijenjena je činjenica da je ubila dijete sa posebnim potrebama, zatim da je bila izuzetno prisebna jer je pozvala policiju i porodicu, kao i to što je svog sina lišila normalnog odrastanja uz sestru i majku.
Olakšavajuće okolnosti
Kao olakšavajuće okolnosti uvaženi su priznanje i ranija neosuđivanost. Uzeta je u obzir i nemjerljiva bol sa kojom će morati da živi zbog onoga što je učinila sopstvenom djetetu.
Bila je bitno smanjeno uračunljiva, ali to nije uticalo na dodatno ublažavanje kazne. Zakon propisuje kaznu od 10 do 40 godina zatvora, a sud je zaključio da je 15 godina primjerena kazna.
Mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja izrečena joj je kako ne bi ponovo zapala u duševne smetnje i ponovila neko krivično djelo.
„Ova tragedija snažno je potresla našu zajednicu. Da li su svi koji su bili u kontaktu s ovom majkom mogli da učine više? U današnjem svijetu mnogi roditelji djece sa teškoćama u razvoju su usamljeni. Ova tragedija obavezuje sistem da učini sve kako bi pomoć bila dostupna svima i da se ovako nešto više nikada ne ponovi“, poručila je sudkinja.
Suđenje počelo prije četiri mjeseca
Svega četiri mjeseca prošla su od početka ovog suđenja, koje je odmah zatvoreno za javnost kako bi se zaštitila privatnost druge djece, ali i cijele porodice ove žene.
