Uticaj turskog jezika na srpski osjeća se i danas, vijekovima nakon pada Osmanskog carstva. Brojne riječi koje svakodnevno koristimo potiču upravo iz turskog, ali je mnogo manje poznato da se i obrnuti proces dogodio – da je jedna srpska riječ pronašla trajno mjesto u turskom jeziku.
Zbog višestoljetne turske vladavine na Balkanu, srpski jezik je bogat turcizmima, riječima preuzetim iz turskog jezika.
Sličan uticaj primjetan je i u grčkom, bugarskom, makedonskom i jermenskom jeziku, koji su se takođe razvijali pod okriljem Osmanskog carstva.
Procjene govore da je u srpski jezik tokom tog perioda ušlo više od šest hiljada turskih riječi. Iako su mnoge vremenom izašle iz upotrebe, smatra se da se i danas aktivno koristi oko tri hiljade turcizama.
Burek, budala, bašta, ćup, džep, džem, džin, majmun, pamuk, papuče, pare, pita, rakija, sanduk, torba, top, zanat – samo su neki od primjera riječi koje su toliko ukorijenjene u jeziku da se doživljavaju kao domaće.
Kada su Turci pozajmljivali riječi Viševjekovni suživot različitih naroda doveo je do toga da i turski jezik preuzme određene slovenske izraze.
Pojedini domaći lingvisti smatraju da ih je bilo i do 1.000, ali realnost je da se većina danas koristi veoma rijetko ili je potpuno nestala iz savremenog govora.
Najviše sačuvanih izraza odnosi se na administraciju, pravne norme i rudarstvo. U svakodnevnom jeziku Turaka ostalo je tek nekoliko riječi slovenskog porijekla, poput kralj, kraljica, četa, višnja ili kosa u značenju alatke.Ipak, samo za jednu reč sa sigurnošću se može reći da je srpskog porijekla – Božić.
U turskom jeziku ovaj izraz se izgovara kao “Bodžuk” i koristi se isključivo za pravoslavni Božić, koji se obilježava 7. januara.
Postoji i riječ Noel, ali se ona odnosi na Božić koji se slavi 25. decembra.
Kada Turci kažu “Bodžuk”, tačno se zna da misle na praznik rođenja Hrista po julijanskom kalendaru, što ovu riječ čini jedinstvenim srbizmom koji je opstao u turskom jeziku do danas.
(Glas Srpske)
