Patrijarh Pavle ušao je u istoriju srpskih patrijarha kao jedan od najskromnijih i najnekonvencionalnijih velikodostojnika koji su mnogo učinili za pravoslavlje.
Voljeni patrijarh živio je skromno, baš kako hrišćanska vjera propovijeda i zahtjeva. Ostale su zabilježene mnoge priče i primjeri njegovog odnosa prema ovozemaljskom.
Nikada nije imao automobil, ni mobilni telefon, nije gledao televiziju ni čitao novine. Ustajao je rano i živio po svim hrišćanskim pravilima, a nije mu bio problem nijedan fizički posao. Vozio se gradskim prevozom, a ostale su zabilježene mnoge anegdote koje samo potvrđuju da je zaista živio u skladu sa onim šta je govorio.
Patrijarh Pavle je razumio da je tuga dio ljudskog postojanja i da je ključ njenog prevazilaženja u strpljenju i vjeri. Njegova mudrost leži u shvatanju da bol nije trajan i da se izdržavanjem iskušenja čovjek oplemenjuje.
Patrijarh Pavle je jednom prilikom rekao da tuga ne traje zauvijek i da onaj ko izdrži do kraja, taj će se spasiti tuge.
Taj put je tijesan i uzak i tijesna su vrata što vode u život. A kako su široka vrata i širok put što vodi u propast, mnogo je njih koji njim idu. Dakle, to su dvije mogućnosti ili što kaže Boža Knežević – čovjek je biće kome može i Bog da se obraduje, a od koga može i đavo da se zastidi“.
Patrijarhov savjet se ogleda u opredjeljenju za uži, teži put. Put istrajnosti, skromnosti i dobrote, čak i kada je teško. Tuga, prema njegovim riječima, nije kraj, već dio testa koji se mora izdržati da bi se došlo do iscjeljenja i mira u duši.
Patrijarh Pavle: Riječi i djelo
Patrijarhov život bio je najbolja ilustracija njegovih riječi o uskom putu. On je birao skromnost i ne posjedovanje kao put ka slobodi duše. Ljudi su ga sretali u gradskom prevozu ili dok je sam popravljao svoje cipele, što je za mnoge bilo šokantno, ali to je bila suština njegove mudrosti:On je shvatao da prevelika vezanost za materijalno stvara širok put očaja i tuge. Stoga je namerno birao jednostavnost.
Nije bježao od fizičkog posla, jer rad daje svrhu i mir, a udaljava čovjeka od besposlice i žalosti.
Njegovo povjerenje da će se „spasiti tuge“ dolazilo je iz uvjerenja da je skroman život pod zaštitom, što je najjači lijek za strah i brigu.
Time nam je pokazao da se iscjeljenje duše ne pronalazi u spoljašnjim stvarima, već u izboru unutrašnjeg mira i strpljenju.
Patrijarh Pavle nas je učio da je istinski lijek za tugu unutrašnja snaga i izbor. Ljudska duša je, kako je govorio, vrijedna najveće radosti, ali se mora izboriti sa iskušenjima. Njegov najmudriji savjet je, dakle, u strpljenju: izdržite tugu, jer ona ima rok trajanja, a vaša vjera i dobrota su trajni, prenosi Krstarica.
