Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici danas obilježavaju spomen na velike svetitelje koji su, uprkos vekovnim razmacima, ostali ujedinjeni u istoj ideji – nepokolebljivoj vjernosti istini i Bogu. Ovaj dan posvećen je starozavetnom proroku Danilu, trojici mladića Ananiji, Azariji i Misailu, ali i jednom od najvoljenijih srpskih novomučenika, Svetom đakonu Avakumu.
Prorok Danilo, čovjek čudesne mudrosti i dara tumačenja snova, ostao je upamćen kao onaj koji je svojom smirenošću pobijedio zvijeri. Kada je zbog svoje molitve bio bačen u jamu sa gladnim lavovima, on se nije uplašio, a zveri su pred njim pokorno mirovale, svjedočeći o sili duha. Njegovi saputnici iz djetinjstva, tri pobožna mladića, Ananija, Azarija i Misail, pokazali su jednaku hrabrost kada su odbili da se poklone idolima cara Navuhodonosora. Bačeni u usijanu peć, oni su ostali nepovređeni, pjevajući pjesme radosti dok je plamen oko njih bio pretvoren u blagi povjetarac. Njihova sudbina nas podsjeća da iskrena vjera može da nadjača i najstrašnije ovozemaljske prijetnje.
Na istom duhovnom putu stradao je, mnogo vekova kasnije, i mladi đakon Avakum. Kada su mu turski zavojevači ponudili da promijeni vjeru kako bi sačuvao glavu, on je sa osmjehom na licu krenuo na gubilište, izgovarajući riječi koje su postale stub srpskog prkosa: „Srbin je Hristov, raduje se smrti“. Njegova žrtva postala je simbol slobode i dostojanstva koje nema cijenu.
Vjernici bi na ovaj dan trebali da se posvete unutrašnjem miru i duhovnom uzdizanju, po ugledu na ove svetitelje. Preporučuje se odlazak u hramove i paljenje svijeća za zdravlje jdece, jer se vjeruje da su prorok Danilo i tri mladića zaštitnici omladine i onih koji traže mudrost. Budući da je dan u znaku onih koji su pobijedili strah, važno je odbaciti brige i gnev, te pružiti ruku pomirenja bližnjima.
Sa druge strane, narodno predanje savjetuje da se na ovaj praznik izbjegavaju teški fizički poslovi koji nisu neophodni, kako bi se pažnja usmjerila na molitvu i čitanje duhovnih pouka. Pošto se nalazimo u periodu Božićnog posta, vjernici se uzdržavaju od mrsne hrane, ali crkva naglašava da je još važnije uzdržavanje od ružnih riječi, ogovaranja i zavisti. Ovo je dan kada se ne bi smjelo dopustiti strahu da ovlada razumom, jer nas današnji svetitelji uče da je hrabrost dar koji dolazi iz čiste savjesti.
