Studije medicine dovele su Tasfiu hiljadama kilometara daleko od porodice, ali kaže da se nije pokajala ni jednog trenutka.
Dok mnogi mladi iz Bosne i Hercegovine odlaze u inostranstvo zbog studija, priča studentkinje medicine iz Bangladeša pokazuje da je Banjaluka poželjna destinacija za obrazovanje stranih studenata.
Na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Banjaluci pronašla je priliku da ostvari svoj dječiji san. Da postane ljekar.
„Još od djetinjstva sanjala sam da budem doktor. U mojoj zemlji nisam uspjela da upišem medicinu, pa sam počela da tražim mogućnosti u inostranstvu. Banjaluka se pokazala kao odličan izbor jer su studije znatno pristupačnije nego u mnogim drugim državama, a diploma je priznata i cijenjena“, priča sagovornica.
Prvi susret sa Banjalukom bio je potpuno drugačiji od onoga na šta je navikla u rodnom Bangladešu.
„Bila sam oduševljena prirodom, zelenilom i mirnom atmosferom. Kod nas je mnogo više gužve i buke, dok ovdje čovjek zaista može da predahne. Na početku je potrebno malo vremena da se čovjek navikne na novu sredinu, ali poslije toga Banjaluka postane veoma prijatno mjesto za život“, ističe Tasfia.
Kaže da su je profesori, kolege i većina građana srdačno prihvatili.
„Naravno, bilo je situacija kada nisam mogla da se sporazumijem sa ljudima koji nisu govorili engleski, posebno kada sam tek stigla i tražila smještaj. Međutim, profesori, studenti i ljudi koji su znali engleski uvijek su bili spremni da pomognu“, prisjeća se ona.
Posebno ističe odnos nastavnika prema studentima.
„Profesori su uvijek bili spremni da objasne gradivo kada nešto ne razumijemo. Nikada nisam imala osjećaj da prave razliku između boljih i lošijih studenata. Trude se da pomognu svima podjednako i to mnogo znači“, naglašava sagovornica i dodaje:
„Sviđa mi se što imamo dosta praktične nastave i prezentacija. Smatram da je to veoma korisno jer nam omogućava da teorijsko znanje odmah primjenjujemo u praksi“.
Studiranje medicine, priznaje, nije nimalo lako.
„Moj dan počinje veoma rano. Nastava kreće u osam ujutro, nakon čega slijede vježbe, laboratorije i odlazak u bolnicu. Raspored je veoma naporan i često nemam vremena ni za odmor“, ističe ona.
Srpski jezik najveći izazov
Jedan od najvećih izazova bio je srpski jezik.
„Na početku je bilo veoma teško, ali profesor srpskog jezika bio je izvanredan. Učio nas je od samih osnova – prvo ćirilicu i latinicu, zatim izgovor i riječi. Zahvaljujući njemu nisam morala mnogo dodatno da učim pred ispit“, prisjeća se sagovornica.
Danas razumije veliki dio razgovora, iako još ne govori tečno.
„Razumijem dosta riječi i jednostavnih rečenica, ali mi je i dalje teško da govorim kao lokalno stanovništvo“, priznaje.
Život u Daki potpuno je drugačiji
Dolazi iz Dake, glavnog grada Bangladeša, koji je jedan od najnaseljenijih gradova na svijetu.
„Tamo je stalna gužva. Ljudi dolaze iz svih dijelova zemlje zbog posla i studija. Grad je pun tržnih centara, zgrada i saobraćaja. Nekada imate osjećaj da ne možete normalno da dišete koliko je velika gužva. Zato mi mir koji sam pronašla u Banjaluci zaista prija“, ističe.
Jedna želja za Univerzitet
Na kraju razgovora iznijela je i prijedlog koji bi, kako kaže, mnogo značio svim međunarodnim studentima.
„Voljela bih da Univerzitet obezbijedi studentski dom za strane studente. Privatni smještaj često je skup, a postojeći kapaciteti nisu dovoljni. Takođe, bilo bi lijepo da imamo više zajedničkih predavanja sa domaćim studentima. Tako bismo se bolje upoznali, lakše stekli prijatelje i mnogo brže naučili srpski jezik“, poručuje ona.
Na pitanje da li bi preporučila studiranje medicine u Banjaluci, odgovor je bio kratak i jasan.
„Apsolutno bih. Ako neko želi kvalitetne i pristupačne studije medicine u mirnom i prijatnom okruženju, Banjaluka je odličan izbor“, zaključila je sagovornica za Aloonline.
