Srpska pravoslavna crkva i vjernici slave praznik Hristovog vaznesenja – Spasovdan.
Veliki praznik još od vremena cara Dušana
Spasovdan se praznuje uvijek u četvrtak, 40 dana posle Vaskrsa, a deset dana prije Duhova.
U narodu je praznik Vaznesenja Gospodnjeg poznatiji kao Spasovdan, a koliki mu je značaj oduvijek narod davao vidi se po tome što je najveći istorijsko-pravni dokument srpske srednjovjekovne države, čuveni Dušanov zakonik, obnarodovan na Spasovdan 1349, a dopunjen takođe na Spasovdan 1354. godine. Osim kao stočarski i ratarski praznik, slavi se i kao krsna slava ali i zavjetina za čitavo selo.
Ne rade se danas teški poslovi, u znak poštovanja prema velikom prazniku koji, prema vjerovanju, može da spasi kuću od nevolje, a djecu od bolesti.
Od kada je despot Stefan Lazarević 1403. godine ustoličio Beograd kao prestonicu, u čast obnove i napretka, Grad je kao svoju krsnu slavu uzeo Vaznesenje Gospodnje – Spasovdan.
Ova slava simbolično ukazuje na stalno uzdizanje – vaznesenje grada iz pepela i neuništivu nadu i vjeru u budućnost izražavajući duševnu i moralnu snagu naroda prekaljenog u slavnoj prošlosti.
Današnju formu postojećeg slavskog obreda uobličio je 1862. godine mitropolit beogradski Mihailo Jovanović, tada i poglavar Crkve Kneževine Srbije, na čiji je prijedlog, upućen knezu Mihailu Obrenoviću, 1863. godine i sagrađena Vaznesenjska crkva.
Ova crkva uspjela je da sačuva originalni barjak Uprave grada.
Običaji na Spasovdan
Prema narodnim vjerovanjima, ovo je najsrećniji dan u godini za započinjanje novih poslova i dan kad se “razbijao maler”. Iako je Spasovdan u crkvenom kalendaru upisan crvenim slovom, naši stari su vjerovali da bi na praznik trebalo započeti posao koji vam ranije nije polazio za rukom da bi se “sreća okrenula”, piše RTV
Naši stari vjerovali su da bi na Spasovdan trebalo ustati rano – tako se dočekivao dan spasenja roda ljudskog.
Posle uobičajenih jutarnjih molitvi svako od ukućana trebalo je da napravi makar po jedan krstić od ljeskovih grančica koji bi namjenio za čuvanje kuće, obora sa stokom, njive, dvorišta, svuda gdje je bila potrebna zaštita od zlih sila.
Vjerovalo se da krstić napravljen od grančica ljeske u ranu zoru na Spasovdan donosi sreću svakome ko ga napravi i štiti ga od loših energija u narednih godinu dana. Ljeskove grančice nisu birane slučajno.
Naime, naši preci su vjerovali da ovo drvo ima čudotvorne moći i da može da ispuni želje, otera đavole i prizove sreću i blagostanje.
Jagode su, prema običaju, bile prva namirnica koja se iznosila na trpezu za Spasovdan. Vjerovalo se da ovo sočno i slatko voće simbolizuje sreću i berićet tokom cijele godine, pa se zato prvo i jelo. Potom se iznosi spasovdanska cicvara, jelo na bazi mlijeka, sira, kajmaka i kukuruznog brašna.
Šta ne treba raditi na Spasovdan
Postoje i stvari koje je bolje izbjegavati, da ne biste “privukli” nesreću. Ne rade se danas teški poslovi, u znak poštovanja prema velikom prazniku koji, prema narodnom vjerovanju, može da spase kuću od nevolje, a djecu od bolesti.
Prema običajima, danas se muškarci ne briju, žene se ne umivaju, a djeca ne kupaju. Ne spava se preko dana, da se ne bi drijemalo preko godine.
Osim kao stočarski i ratarski praznik, slavi se i kao krsna slava, ali i zavjetina za čitavo selo.
Nakon crkvenih obreda, gosti su se vodili na bogat ručak, dok su oni koji nisu bili pozvani uživali u slavlju ispred crkve – uz piće, pečenje i društvo.
